Što bi to značilo do kraja kalendarske godine, ako bi se koronavirus nastavio širiti ovim intenzitetom.
Od prvog u svijetu zaraženog koronavirusom do milijuntog oboljelog prošlo je mjesec dana, a sada se do brojke od milijun zaraženih dolazi za samo četiri dana!
Dakle, do kraja godine ima 165 dana, a dnevno novooboljelih, prema sadašnjim informacijama, ima 250 tisuća. Ako te dvije brojke pomnožimo dolazimo do brojke od 41,250 milijuna ljudi koji bi, takvim trendom, mogli oboljeti do kraja 2020. godine. Ako toj brojci pridodamo, do sada 14,4 milijuna oboljelih dobivamo brojku od 55,650 milijuna ukupno oboljelih, u svijetu od koronavirusa, od početka pandemije.
Od te ukupne brojke, do sada je u svijetu od težeg i teškog oblika zaraze koronavirusom obolijevalo oko 10 posto ukupno zaraženih, što nam govori da će do kraja godine oko 5,56 milijuna ljudi imati teže simptome ove bolesti. Po svim pokazateljima i službenim postotcima, na razini svijeta smrtnost od koronavirusa je oko 4,2 posto, što bi značilo da će do kraja godine od ove bolesti u svijetu umrijeti još oko 1,64 milijuna ljudi (do jučer u 15 sati 605.696 umrlih), što bi s do sada umrlima ukupno bilo oko 2,25 milijuna umrlih od izbijanja pandemije.
EUROPA SE DOBRO DRŽI
– Brojke zaista jesu zastrašujuće, ali u pitanju su brojke, ako ništa ne bismo napravili da spriječimo njihov rast, ili ih barem umanjimo. Moram jasno kazati da smo do sada u Europi, svim do sada donesenim mjerama spriječili smrt oko 50 milijuna ljudi. Da nije bilo “lock downa”, da nije bilo niza mjera koje smo donijeli, toliko bi ljudi od koronavirusa umrlo samo u Europi. Izračuni su da bi od ove pandemije samo u Europi umrlo od 20 do 100 milijuna, ali eto mi smo uzeli sredinu – kaže prof. dr. sc. Andrej Trampuž, slovenski infektolog koji živi u Berlinu i radi u poznatoj berlinskoj bolnici “Charite”.
Prema Trampužovu mišljenju Europa više nije u središtu pažnje, već treba pozornost usmjeriti prema siromašnijim i napučenijim dijelovima svijeta.
– Ako gledamo globalno, cijeli svijet, onda zaista iz dana u dan imamo povećan broj oboljelih. Gledamo li samo Europu to nije slučaj. Mi smo u Europi “obuzdali” virus nizom mjera i sada su u najvećoj opasnosti siromašnije zemlje svijeta koje su prenapučene.
Prvenstveno mislim na Indiju, Brazil, pa i na SAD koji ne spada u red siromašnijih zemalja svijeta, ali su kasno reagirali na pandemiju. Za njih WHO kaže da preživljavaju pravu katastrofu koja će uzeti još puno žrtava – navodi prof. dr. Trampuž.
– Virus u Europi više toliko i ne cirkulira među stanovništvom u onim zemljama koje su pravovremeno reagirale. No, evo vam primjer. Sada dosta inficiranih ima u Švicarskoj, ali ne zbog njihovog autohtonog stanovništva, već zbog ljudi iz inozemstva koji rade kod njih i koji se iz svojih zemalja, kao što je Srbija, vraćaju s godišnjih odmora na posao. Srbija u početku nije imala puno slučajeva zaraze, ali su kasno reagirali i sada imaju puno oboljelih. Oni nisu postupili kao Hrvatska ili Slovenija, koje su na vrijeme reagirale i koje su nizom mjera “obuzdale” virus – govori prof. dr. Trampuž.
Naš sugovornik kaže da Hrvatska i dalje jako dobro kotira u Njemačkoj, kao mjesto za odmor.
– Iako u Hrvatskoj, prema posljednjim podacima ima oko 1200 aktivnih slučajeva koronavirusa, Hrvatska je i dalje sigurna, jer je rizik od obolijevanja vrlo mali. Pogotovo što se velika većina tih slučajeva nalazi u kontinentalnoj Hrvatskoj. Stoga, Nijemci još uvijek rado dolaze u Hrvatsku na ljetovanje, naravno prate situaciju, ali i dalje rado putuju u Hrvatsku – veli prof. dr. Trampuž.
Mnogi su govorili kako će virus nestati, kako će oslabiti, no od toga se ništa nije dogodilo.
SADA POGAĐA MLADE, NA ZIMU ĆE OPET STARIJE
– Virus je uvijek isti. Sada više obolijevaju mladi ljudi, a ja mislim da će u zimskim mjesecima više obolijevati stariji ljudi. Zbog toga moramo poštovati sve donesene mjere i živjeti tako, sve dok se ne otkrije cjepivo – kaže naš sugovornik.
I oni koji pobijede bolest, ali budu intubirani, odnosno na umjetnoj ventilaciji (respiratoru) trpe poslije ozdravljenja posljedice, koje u najmanju ruku nisu ugodne,piše Slobodnadalmacija
– Svi koji su bili intubirani više od pet dana imaju nakon toga oštećena pluća (fibrozu pluća). Virus cirkulira u tijelu i može, osim pluća i mozak, oštetiti srce, odnosno sve unutarnje organe. Većina intubiranih nikada više neće imati normalni kapacitet pluća i neće se moći baviti sportom ili nekom drugom tjelesnom aktivnošću, a mnogi neće moći ni raditi, pogotovo ako rade fizički posao.
Oni koji su intubirani više od 20 dana imaju ogromne probleme, a neki od onih koji su intubirani više od 30 dana, nakon skidanja s aparata trebaju transplantaciju pluća, što je vrlo zahtjevan zahvat – zaključio je na kraju prof. dr. sc. Andrej Trampuž.
