Mislim da naši prijatelji u Sjedinjenim Američkim Državama vrlo jasno vide da je ova zemlja na izvjestan način njihovim utjecajem došla do jednog političkog aranžmana koji nije funkcionalan, koji je već godinama blokira“, dodaje Turković.
Uskoro će u Ministarstvu vanjskih poslova, kaže, biti organizovan sastanak sa ukrajinskim diplomatama, na kojem će biti riječi o ikoni koju je predsjedavajući Predsjedništva Milorad Dodik poklonio ruskom šefu diplomatije Sergeju Lavrovu, a za koju se sumnja da je ukrajinsko nacionalno blago i da je ukradena u toj državi.
„Afera ikona“, dodaje ona, najviše će štetiti onome ko je darodavac, a svako ko bi primio takav poklon bio bi itekako povrijeđen „navlačenjem ljage na njegovo ime“.
RSE: Prošlu godinu je, između ostalog, obilježila Vaša izjava o promjeni Dejtonskog mirovnog sporazuma, odnosno o mogućnostima promjene Dejtonskog mirovnog sporazuma. Šta je tačno rečeno pred Odborom za vanjske poslove Predstavničkog doma američkog Kongresa?
Turković: Ne znam da li bi se to moglo nazvati izjavom, ali jeste sigurno nešto o čemu mi hipotetički razgovaramo, nešto što je i stav političke opcije kojoj ja pripadam, da je ovakva situacija kakva je u Bosni i Hercegovini poprilično frustrirajuća, limitirajuća, da nema napretka, u najmanju ruku nema brzine u napretku koju bi svi htjeli da vidimo. Sva ta stagnacija dovodi do zaključka da je uređenje koje danas imamo sve samo ne funkcionalno.
Dakle, u tom smislu smo mi razgovarali i to nije samo viđenje jedne političke opcije u Bosni i Hercegovini nego, čini mi se, kompletno okruženje, uključujući i američki Kongres, dolazi do spoznaje da ovakvo ponuđeno rješenje koje imamo na sceni jednostavno ne može opstati ukoliko želimo bržim koracima naprijed. Mi dolazimo u period totalne stagnacije i to se ne može tolerisati.
RSE: Šta su pred Odborom zapadne diplomate rekle, kada je riječ o Dejtonu?
Turković: Svi se oni slažu da se mora naći načina da se izvrši jedno novo prestrojavanje snaga, jedan novi politički aranžman koji će dozvoliti mnogo više i mnogo brže da se Bosna i Hercegovina uključi u ono za šta se opredijelila, a to je mainstream Evropa, odnosno Evropska unija.RSE: Sa tog skupa kojeg pominjemo manje opažena je ostala ocjena Danijela Servera (Daniel Serwer). Kazao je da bi Sjedinjene Američke Države trebale da pritisnu Evropljane, da sankcionišu one koji zagovaraju nezavisnost Republike Srpske, kao i da ojačaju i premjeste svoje trupe, uz vidljivu američku podršku, u grad Brčko na sjeveroistoku države, kako bi blokirali secesiju. Kakve su Vaše informacije o ovome i razgovaraju li zapadne diplomate na ovu temu?
Turković: Mislim da da. Ne znam koliko je to učestalo, ali nije niko ni lud ni glup da ne zna, ukoliko dolaze takve poruke, ukoliko dolaze takve najave, da očigledno postoji određena opasnost. Taj problem Brčkog, odnosno tendencija da se u Brčkom na neki način dominira, da se prisvoji, nazovite to kako god hoćete, postaje posve vidljiv za one koji se bave političkom analizom. Jednostavno, ljudi žele da se takve mogućnosti isključe.
Vi imate dvije tendencije koje su vrlo prisutne. Jedna tendencija je da se osporava prisustvo OHR-a (Kancelarija visokog predstavnika) u Bosni i Hercegovini, da se maksimalno zalaže da OHR ode, isto kao i strane sudije u Ustavnom sudu, a s druge strane, u isto vrijeme imate tendenciju da se insistira na primjenjivanju i na držanju Dejtonskog sporazuma. To jedno s drugim ne ide, ne ide iz prostog razloga što je upravo Dejtonski sporazum taj koji je ugradio institut OHR-a. Ljudi koji predstavljaju OHR nisu došli ovdje na osnovu nečijeg poziva ili nekakvih svojih vlastitih želja, nego upravo zato što je to jedan od instrumenata koji su ugrađeni u Dejtonski sporazum.
Mi dolazimo u situaciju da se političari u Bosni i Hercegovini vrlo često ponašaju, kako to ovdje kažu, po principu švedskog stola, da uzimaju ono što im odgovara i da odbacuju ono što im ne odgovara.
RSE: Ruski ministar vanjskih poslova, Sergej Lavrov, rekao je da se protivi izmjenama Dejtonskog mirovnog sporazuma, da bi one mogle da dovedu do destabilizacije.
Turković: Super. To onda znači da imamo OHR. Ako se protivi izmjenama, on se sam opredijelio da OHR ostaje.
RSE: Jeste li tokom njegove posjete Sarajevu krajem 2020. godine razgovarali o Dejtonskom mirovnom sporazumu?
Turković: Da. Gospodin Lavrov je izrazio svoj stav vrlo jasno. On je političar koji ima poseban i ugled i iskustvo, i naravno da je govorio otvoreno vezano za osnovne principe politike za koju se oni zalažu ovdje na Balkanu, pa samim tim i u Bosni i Hercegovini. Dakle, njegova pozicija jeste da Bosna i Hercegovina treba da bude bez OHR-a, da treba da bude bez stranaca.
S moje strane, argumenat koji je bio iznesen, jeste da biti bez OHR-a znači narušiti Dejtonski sporazum. Dakle, to dvoje je u koliziji, jedno s drugim ne može da ide.
S druge strane, ako razgovaramo o narušavanju Dejtonskog sporazuma i ako insistiramo na odlasku OHR-a, pa i stranih sudija, onda bih rekla da je osnovni krivac za zadržavanje stranog prisustva u Bosni i Hercegovini upravo sadašnji predsjedavajući Predsjedništva, jer on je taj koji konstantno podriva temelje i Dejtonskog sporazuma, a isto tako dovodi do jednog stepena nesigurnosti koji onda rezultira željom da stranci ostanu ovdje kao određeni garant sigurnosti.
Dakle, mi imamo situaciju koja očigledno ne odgovara realnosti. Mislim da je gospodin Lavrov shvatio o čemu je riječ i da smo se mi jako dobro razumjeli. To ne znači da će se promijeniti pozicije u potpunosti, ali bi ipak moglo doći do malo fleksibilnijih pozicija, s obzirom na izložene probleme koji su prisutni, koji postoje,piše Slobodnabosna
Mislim da je jako dobro da se sa Rusijom razgovara
Na kraju krajeva, pravo da Vam kažem, mislim da je jako dobro da se sa Rusijom razgovara, da se iznose svoje političke teze viđenja političkih problema, to je jedini način da se dobije jedna cjelovita slika i da se u potpunosti razumije o čemu mi to pričamo. Na kraju krajeva, zato imamo polarizirane političke stavove u Bosni i Hercegovini.
RSE: Mislite li danas da je reakcija druga dva člana Predsjedništva BiH, gospodina Komšića i gospodina Džaferovića, koji su odbili da se sastanu sa gospodinom Lavrovim, bila prejaka?
Turković: Znate šta, ja nisam u poziciji kao ministar vanjskih poslova da donosim sudove o onome što rade, da tako kažem, moji pretpostavljeni. Ja mogu načelno da se slažem ili ne slažem s određenim političkim stavovima, ali konkretne aktivnosti bih, ipak, ostavila njima, da iznesu stavove da li su oni bili na mjestu ili nisu bili na mjestu. Moje je da radim svoj dio posla onako kako mislim da trebam da ga odradim.
