Skupina afganistanskih čelnika pokušava okupiti snage za otpor talibanima iz iste strateške doline koja se prije dvije decenijea opirala militantima – i osigurala američkim špijunima i operaterima specijalnih snaga lansirnu rampu za invaziju koja je talibane maknula s vlasti u mjesecima nakon napada 11. septembra 2001. godine.
Za razliku od prije 20 godina, vođe otpora ne kontroliraju teritorij koji bi im trebao za otvaranje opskrbne linije kroz sjeverne granice Afganistana, niti se čini da imaju značajnu međunarodnu podršku.
Koliko je muškaraca i koliko su dobro opskrbljeni također su otvorena pitanja, piše Jutarnji. Bivši afganistanski dužnosnici navode da je broj boraca skrivenih u Panjširu od 2.000 do 2.500, a za njih se kaže da imaju malo više od jurišnog oružja.
‘Otpor počinje sada’
Ahmad Massoud vođa je Nacionalnog fronta otpora u Afganistanu, piše Jutarnji. U pismu poslanom redakciji Washington Posta rekao je da otpor mudžahedina talibanima počinje sada. Ali, trebaju pomoć.
“Kad sam imao 9 godina, moj otac, zapovjednik mudžahedina Ahmad Shah Massoud, okupio je svoje vojnike u pećini u dolini Panjšir u sjevernom Afganistanu. Sjedili su i slušali kako im se obraćao očev prijatelj, francuski filozof Bernard-Henri Lévy. ‘Kad se borite za svoju slobodu’, rekao je Lévy, ‘borite se i za našu slobodu’, kazao je Massoud.
“Moj otac ovo nikada nije zaboravio dok se borio protiv talibanskog režima. Sve do trenutka kada je ubijen 9. rujna 2001. godine, po nalogu talibana i Al-Qa’ide, borio se za sudbinu Afganistana, ali i za Zapad. Sada je ta zajednička borba bitnija nego ikad u ovim mračnim, napetim satima za moju domovinu”.
“Pišem iz doline Panjšir danas, spreman slijediti očeve stope, s mudžahedinima, borcima koji su spremni ponovno pobijediti talibane. Imamo skladišta streljiva i oružja koje smo strpljivo prikupljali od očeva doba, jer smo znali da bi ovaj dan mogao doći”.
Kako navodi, imaju oružje koje nose Afganistanci koji su u posljednja 72 sata odgovorili na njegov apel da se pridruže otporu u Panjshiru.
“Imamo vojnike iz afganistanske regularne vojske koji su bili zgroženi predajom svojih zapovjednika i sada sa svojom opremom putuju prema brdima Panjšir. U našu su se borbu uključili i bivši pripadnici afganistanskih specijalnih snaga”.
‘Trebamo pomoć’
Ipak, tvrdi, sve to neće biti dovoljno da se talibane makne s vlasti.
“Ako talibanski vojskovođe krenu u napad, naravno da će se suočiti s našim upornim otporom. Zastava Nacionalnog fronta otpora vijorit će se nad svakim položajem koji pokušaju zauzeti, kao što se zastava Nacionalnog ujedinjenog fronta vijorila prije 20 godina. Ipak znamo da naše vojne snage i logistika neće biti dovoljne. Brzo će se iscrpiti ako naši prijatelji na Zapadu ne pronađu način da nas opskrbe bez odlaganja.
Sjedinjene Američke Države i njihovi saveznici napustili su bojište, ali Amerika i dalje može biti “veliki arsenal demokracije”, kako je rekao Franklin D. Roosevelt kada je pritekao u pomoć Britancima prije ulaska SAD-a u Drugi svjetski rat”.
U tu svrhu molim prijatelje Afganistana na Zapadu da se zauzmu za nas u Washingtonu i u New Yorku, u Kongresu i kod Bidenove administracije. Zauzmite se za nas u Londonu, gdje sam završio studij, i u Parizu, gdje je sjećanje na oca ovog proljeća odano počasnim imenovanjem staze za njega u vrtovima Champs-Élysées”, piše on, javlja Jutarnji.
“Znajte da milioni Afganistanaca dijele vaše vrijednosti. Toliko smo se dugo borili za otvoreno društvo, društvo u kojem bi djevojke mogle postati liječnice, naši mediji mogli su slobodno izvještavati, naši mladi ljudi mogli su plesati i slušati muziku ili prisustvovati fudbalskim utakmicama na stadionima koje su nekad talibani koristili za javna pogubljenja – a uskoro bi se mogla ponoviti”.
“Talibani nisu problem samo afganistanskom narodu. Pod kontrolom talibana, Afganistan će bez sumnje postati žarište radikalnog islamističkog terorizma; ovdje će se još jednom skovati zavjere protiv demokracija”
Bez obzira na to što se dogodi, moji borci mudžahedini i ja branit ćemo Panjšir kao posljednji bastion afganistanske slobode. Naš moral je netaknut. Iz iskustva znamo šta nas čeka”.
