Organizacija Bosnian Advocacy Center (BAC) danas je objavila izvještaj i analizu pod nazivom “Lobiranje kao vanjskopolitički alat: kako je entitet RS potrošio 40 miliona KM na lobiranje u SAD-u”, javlja Anadolu Agency (AA):
Ovaj dokument rezultat je istraživanja i analize svih dostupnih ugovora koje je Vlada entiteta RS potpisivala s različitim lobističkim kompanijama u SAD-u, posebno od 2006. godine kada je Milorad Dodik preuzeo vlast.
Istraživanje je pokazalo da su zvaničnici RS-a primarno željeli osigurati prisustvo i umrežavanje među vodećim donosiocima odluka u SAD-u, ali i onima na nižim nivoima za koje se nadaju da će jednoga dana doći do Capitol Hilla ili Bijele kuće.
Također, često su sarađivali s lobističkim grupama koje su pružale najkvalitetnije pravne savjete i analize Daytonskog sporazuma. Poznati Dodikovi koncepti poput “slovo, a ne duh Daytona”, “Bosna i Hercegovina kao državna zajednica”, “nezavisna RS u daytonskoj BiH” samo su neki koncepti koji su formirani kroz ovu saradnju.
Osim direktnog lobiranja i susreta s utjecajnim zvaničnicima poput senatora, poslanika u Predstavničkom domu, šefa izborne kampanje bivšeg predsjednika Donalda Trumpa, glavnog Trumpovog stratega i slično, Dodik i njegov režim su željeli utjecati na najpoznatije svjetske medije, ali i povezivati se sa srpskom i jevrejskom dijasporom te predstavljati entitet RS kao plodno tlo za investicije.
“Najveći mit koji se formirao posljednjih godina jeste da je Dodik bacio 40 miliona KM te da od ovih lobističkih aktivnosti nije imao ništa. Ove tvrdnje se ‘dokazuju’ činjenicom da je čak bio ‘kažnjen’ uvrštavanjem na crnu listu. Takve tvrdnje ne mogu biti dalje od istine. Dodik nije lobirao za svoj status i poziciju, nego za poziciju RS-a i budući status ovog entiteta. U tome je razlika između državotvornih projekata koje dolaze iz RS-a i manjka interesovanja koje je prisutno u Sarajevu”, kazao je Ismail Ćidić, predsjednik organizacije BAC.
U cijelom ovom procesu, Dodikov režim pokrenuo je i tzv. “Ured RS-a” koji de fakto služi kao alternativa ambasadi Bosne i Hercegovine u SAD-u, posebno onda kada ambasadora nije postavio kadar SNSD-a u Predsjedništvu BiH. Na taj način entitet RS imitira državu i, uz ostale lobističke aktivnosti, provodi alternativnu vanjsku politiku iako za to nema ovlasti.
Iako je teško utvrditi direktne uzročno-posljedične veze u procesu lobiranja jer mnoge varijable nisu javno dostupne, ovaj izvještaj pokazuje da je Dodik svojim lobističkim aktivnostima osim susreta s utjecajnih zvaničnicima te povezivanja sa srpskom i jevrejskom dijasporom, dobio i ukidanje stranih sudija iz Suda Bosne i Hercegovine, ali i mehanizam koordinacije kojim su entiteti pa čak i kantoni dobili značajne uloge u vanjskopolitičkom odlučivanju u procesu pristupanja EU.
“Cilj ovog izvještaja bio je ne samo da pokaže posljedice anti-bosanskog lobiranja u SAD-u, nego i da upozori bh. zvaničnike da se trenutna situacija s Joeom Bidenom na čelu SAD-a mora iskoristiti agresivnom vanjskom politikom i agresivnim ulaganjem u lobiranje u SAD-u. Dodik to vrlo dobro zna i vješto to koristi. U jednom periodu bili su čak pri vrhu liste najvećih investitora u ove aktivnosti, ispred mnogih bogatih i moćnih država”, zaključuje Ćidić.
