Antivakseri su Austriji dogurali i do parlamenta. Ljudi koji ne vjeruju u djelotvornost cjepiva, protive se obvezi cijepljenja i mjerama, zovu se stranka ‘Ljudi, slobode, temeljna prava’ i osvojili su 6% na izborima. I to nije ni približno najveća senzacija izbora u Austriji. Graz je, naime, postao jedini europski grad koji će imati komunističku vlast.
I to sve zbog nje. Ona daje 2/3 svoje plaće siromašnima. Svatko je može dobiti na telefon, i to ne smartfon, nego staru ciglu. Ona je Elke Kahr, nova gradonačelnica. Komunistkinja koja je, na kraju svoje karijere, doslovno pomela konkurenciju. Poput komunista iz starih filmova, u uredu puši, na stolu drži sliku Tita i Jovanke i ozbiljno vjeruje u Marksove ideale. Nije samo idealist – pomogla je 80 tisuća ljudi.
‘Komuniza u Grazu je nešto sasviim drugačije’Danas Graz zovu i Staljingraz, no sad je dosta, kažu Gračanke i Gračani. Memovi sa Staljinom ili Kim Jong Unom bili su im zabavni dva dana, više nisu.
“Svi kažu da komunisti u Grazu nisu baš kao sovjetski komunisti i vidjet ćemo kako će biti u stvari, dobro, veselo je, ali dosta sad ovih igara s riječima”, rekao je stanovnik tog grada, Arno Wonisch koji je dodao da još ne zna po čemu se Elke razlikuje od ostalih, no da zna da 70 do 80 posto svoje plaće daje siromašnim ljudima i socijalnim slučajevima.
Antivakserska stranka ušla u parlament! Ne vjeruju u cjepivo protiv covida i protive se cijepljenju
“Znam da ona doista pomaže svakom čovjeku koji joj priđe, ali s druge strane Siegfried Nagl nije zaslužio da baš toliko izgubi na izborima“, smatra druga stanovnica Graza, Elizabet.
“Komunizam u Grazu je nešto sasvim drukčije od komunizma u Sovjetskom savezu, premda je Graz još 1938. bio grad narodnog otpora”, komentirao je Gračanin Fritz.
Graz je za sve rođene na ovom dijelu brdovitog Balkana do kraja osamdesetih bio prozor u svijet. Raskoš kakva se osuđivala na satovima o trulom zapadnom kapitalizmu. Iz trulog istočnog komunizma, pak, o kojem se nije toliko učilo, hrlilo se ovamo sve do kraja osamdesetih po traperice I finu čokoladu. E, sad je tim kapitalističkim Grazom zavladao komunizam, ali ne truli kaže Đani Budrović, polu-Gračanin, polu-Hvaranin, koji zadnjih 30 godina ondje vozi taksi,piše RTL
“Zovedu se komunisti, ali nije to više komunisti ka komunisti u doba Staljina, to je ostalo ime. Ode je demokratski, oni nisu sad preuzeli vlast, ako kod sljedećih izbora ne dobijedu izbore oni više nisu na vlasti, nisu oni izabrali vlast kako Staljin”, rekao je Đani.
Predizbornih plakata je malo, a na njima – telefonski brojevi
Doduše, pola Austrijanaca iz protesta nije ni izišlo na lokalne izbore, no i oni koji nikad ne bi glasali za komunistkinju priznaju da je Elke Kahu u zadnjih 16 godina zbrinula ili barem pomogla 80 000 ljudi, a to su gotovo tri Petrinje.
Elke Kahr, naime, smatra da kao političarka zarađuje previše, pa od svoje plaće koja iznosi 6100 eura sebi ostavlja 1950, ostalo svaki mjesec daje siromašnima, manjinama, invalidima, beskućnicima i svima kojima treba pomoć oko stambenog pitanja. U 16 godina, samo iz njenog džepa stiglo im je 900,000 eura!
Na plakatima nećete vidjeti njeno lice, nego nešto što političari inače kriju puno, puno pomnije. Na plakatima je objavljen njezin broj mobitela da je građani mogu nazvati. Plakata nema puno po gradu, nalaze se samo ispred njihove centrale, u kojoj se nalazi i kulturni centar, nekoliko komunističkih udruga, ali i dječji vrtić.
Centrala je otvorena za sve. Kao i gradska vijećnica u kojoj ima ured. Samo zakažete sastanak i uđete u ured u kojoj tajnica, ili bolje reci sekretarica, ne prestaje dogovarati termine za sastanke s Elke Kahr – osobno.
“Ja sam uvijek tako radila, moj je broj od 2005 isti, imam staru Nokiju s tipkovnicom, ne smart phone, ali već 16 godina to radim, na svaki poziv odgovaram, ako ne mogu sada, onda ih nazovem, odgovaram na svaki sms. Naravno ne mogu svakome pomoći, ali barem ih poslušam, možda im malo podignem moral, da znaju da je nekome stalo. Mislim da je to jako važno“, rekla je Elke u ekskluzivnom razgovoru za RTL Direkt.
Nema kaže ništa zajedničko sa Staljinom, ali bliske su joj Marksove ideje.
“Postoji jedna pjesma od Johna Lenona – ‘Working class hero’, to je meni bila glavna motivacija, da ljudi, neovisno otkud su, jesu li muškarac ili žena imaju jednake mogućnosti, trebamo izbjegavati nepravednost, jer postoje ljudi koji već od rođenja imaju ograničene šanse u životu, njihove šanse nisu jednake”, pojasnila je svoja stajališta.
Hrvatsku političku scenu baš i ne pozna… više
“Ja ću ovih dana napuniti 60 godina i za Tita znam još od djetinjstva, nekoliko sam puta još kao dijete bila u Jugoslaviji. Za mene se ta država raspala na najtužniji mogući način. Jasno da nije bilo sve savršeno, ali Tito je bio okvir koji je sve to povezao, meni se čini da za vrijeme Jugoslavije nije bilo toliko bitno jesi Bosanac, Crnogorac, Hrvat, Slovenac, Srbin, postojao je okvir koji je povezao različite kulture, različite religije i to je napravio upravo Tito. Za mene je od svih bivših socijalističkih država u ovom dijelu Europe, za mene je Jugoslavija bila najbliže tom mom idealu”, rekla je buduća gradonačelnica Graza.
U politiku je ušla sa 17 godina. Komunistička partija Austrije tada je imala 1,6% potpore, danas Elke ima 59, a njena stranka je s gotovo 30 posto glasova potpuno pomela konkurenciju. Na sljedećim se izborima, kaže, neće kandidirati, smatra da je to mjesto za nekog mlađeg.
Tako je to u komunističkom Grazu, samo dva sata udaljenom od demokratskoga Zagreba.
