Na 29.
godišnjicu Srđanove smrti članovi porodice, prijatelji i predstavnici vlasti u Trebinju okupili su se na
grobu, gdje su se uz prisjećanje na njegov lik, pomolili za njegovu dušu, te položili cvijeće.
– Ne može se izbjeći tuga, ali ponos je jači od tuge. Ova suza u mom oku je suza ponosa. Znam da je
Srđovo djelo u mnogim ljudima probudilo osjećaj poštovanja i čovječnosti, rekao je pred okupljenim
novinarima Srđanov otac Rade.
Potom je pročitao dirljivo pismo koje mu je poslao njemu ranije nepoznati Husnija Bilić iz Londona.
– To nije usamljen slučaj. Svakodnevno susrećem ljude koji isto priznaju. Nedavno sam na pijaci
razgovarao sa dvije Dubrovčanke, a kada sam im rekao tko sam, jedna od njih je stavila ruku na srce i
kroz suze kazala da je imala čast razgovarati sa Srđanovim ocem, ispričao je Rade, a potom uputio
poziv teniseru Novaku Đokoviću da dođe na Srđanov grob u Trebinje.
– Volio bih da se susretnu dva čovjeka. Jedan koji je životom pokazao šta treba učiniti kao čovjek, i
drugi koji cijelom svijetu pokazuje kako se čovjek treba ponašati. To mi srce kaže, rekao je Aleksić.
Đorđe Miljanović iz Skupštine Grada Trebinja govoreći o pokojnom Aleksiću rekao je da je Srđan
nevina žrtva i čovjek koji je branio slabijeg u vremenu stradanja.
Suze ponosa oca Rade na 29. godišnjicu smrti Srđana Aleksića
Na današnji dan 1993. preminuo je Srđan Aleksić. Riječ je o mladiću iz Trebinja koji je šest dana prije
brutalno pretučen jer je prethodno zaštitio sugrađanina Alena Glavovića, koga su tukli pripadnici
Vojske Republike Srpske, samo iz razloga jer je Bošnjak. Ispriječio se Aleksić, koji je potom udaran
kundacima u predjelu glave, a od povreda koje je zadobio preminuo je u trebinjskoj bolnici.