Na licu mjesta okupio se veliki broj građana. S njima je i Draško Stanivuković, gradonačelnik Banjaluke koji je poručio da će braniti gradsku imovinu.
U jednom momentu se Stanivuković popeo na vatrogasno vozilo i održao govor.
– Oni su donijeli odluku da je ovo njihovo i da narednih 30 dana sklanjaju auto po auto, bilborde, javni wc, dok sve ne bude njihovo, rekao je Sanivuković, a okupljeni građani poručili: Nema od toga ništa!
– Oni su naumili da kažu da ovo više nije gradsko. To nije dopustivo. Razgovaraćemo ali ne na način sile i ucjene. To neće biti. Možemo razgovarati. Pitaju me ko je naredio, ja sam naredio, rekao je Stanivuković i nastavio:
– Kada su me pitali otkud vatrogasna kola? Ja im naredio da dođu, plašimo se požara, velike su vrućine i zamisli sada neki suh list se zapali i neka ih tu u pripravnosti. To je istina. Mi ćemo pobijediti! Ja sam pitao sudskog izvšitelja i policiju da li su oni završili i sada ide ispitivanje ljudi iz “Autoprevoza” i onda će nam reći šta je sljedeći korak. Mi moramo biti ovdje dok policija ne ode da znamo da smo sačuvali to i ovaj put. Sudska policija vjerovatno vrši legitimaciju nas i pita kao što do sad mi ovo nismo radili, ja pitam šta? Kaže da smo mi trebali da sklonimo bilborde.
Imamo puno teških trenutaka, svaki je bio podjednako specifično izazovan, ali imam pravo reći da je ovo danas najteži. Najteži što nama Banjalučanima i na moje oči kao gradonačelnika uzimaju pola grada, poručio je Stanivuković i nastavio:
– Ljudi, ovo je epicentar Banja Luke, ovaj parking ovdje, mi znamo šta ja sudba ovog parkinga, nažalost. Mi znamo da je ovdje legalizovan kriminal, ali ovaj kancer s parkinga danas prijeti da nas deložira sa dijela Vidovdanske ulice, imate Muzej, imate spomenik dvanaest beba. Ja znam da je moja dužnost, kada ovi ovdje sprovode nažalost kriminalne presude, da je najlakše da se ja sklonim odavde i kažem uredu, to su tamo prethodnici kreteni, majmuni to uradili. Svi prethodni koji su bili ključni za Banjaluku unazad 25 godina i tajkuni koji su imali love da podmićuju sudije. Nažalost, ovo je lagalizovan kriminal.
– Mi od Autoprevoza, hiljadu puta sam ponovio hoćemo da spasimo Vidovdansku, Muzej i Spomenik i ne damo 12 miliona za Vidovdansku, ne možete nam ulice uzimati! Kakav je to grad, gdje kreten, majmun privatnik može uzet ulicu, uzet 12 miliona za Vidovdansku ulicu. Mi možemo razgovarat, ne po cijeni od 12 miliona da nam uzima ulicu, tu se možemo nagoditi, ne damo Spomenik, ne damo Muzej!
– Nažalost po njihovim Zakonima moram da se pomjerim sa ovog parkinga. Sutra isto nam rade na ovoj ulici, i sutra ćemo svi ulice morat pomjeriti. Ove ruke ovi prsti nemaju veze sa ovim. Ovo je rađeno kad sam ja bio u kolicima, ali danas na nogama to mora da branimo. Rekli su mi da moram da se pomjerim, ako se ne pomjerim ide mi Krivična, pritvor, sklanjanje fizički odavde i žao mi je ovih ljudi i mojih saradnika, jer egzekucija ide prema njima. Ja vas ne mogu otjerati, vi ako hoćete stanite sa strane, ja ću ući u vatrogasno auto, pa makar me istjerali iz tog auta, pomjerit se neću. Večeras ću narod pozvati u 19 časova ovdje na parking, ako hoće banjalučani da brane pola grade…
Rekao je da se neće povući.
– Ja sam za razgovor, ali ne pod ovim uslovima, jer mora se znati ko je Banjaluka, ko je Grad, ko je gradonačelnik, ko je narod, a ne da neki tamo tajkuni dolaze i meni postavljaju uslove, po cijenu žive glave ja na to neću pristati. Nema uslova za današnju deložaciju, ona je mimo zakona, to nije potpuno. Zamislite, hoćete čovjheka da deložirate iz kuće, a ne znate koji je predmet. Pozivam narod na borbu i da svi parkiraju svaki dan ovdje auto na ovom parkingu potpuno besplatno, ali ne smijemo ovo dati, rekao je Stanivuković.
Okupljenim se ponovo obratio gradonačelnik Banja Luke.
– Ja znam da moramo biti ovdje i danas sam na Kolgijumu mojih načelnika upravo rekao to. Nemam pravo da mislim šta za mene lično mogu biti posljedice ako ste me već izabrali i birali da budem gradonačelnik. Dok god je to tako, ja moram biti ovdje prvi i moja dužnost je biti ovdje.
Jedina istina je da je ovo naša zemlja. Jedna jedina! Mđeutim, Sudovi su rekli nešto drugo. Nažalost, to je tako i Sudovi su legalizovali kriminal. Prošli put sam ponovio, sudovi RS su presudili u korist Grada, a bh. sud oteo od Grada. Nažalost, taj Sud sve što radi iznad je naših Sudova. Borimo se, ja sam svjestan da je ovo gotovo izgubljeno, međutim sa vama sam dobijao sve izgubljene bitke, i to su ostale naše najveće pobjede. Samo kada ste hrabri, imate vjeru, onda sve što je izgubljeno postaje dobijeno. Zato je potrebna snaga, vjera, izdržljivost. Zato je potrebno da smo danas zajedno. Nemojte gledati koliko nas je, i ko nije sa nama, uvijek su jedni bili bitke i za druge i uvijek su jedni uradili mnogo toga da bi pomogli i drugima, rekao je Stanivuković.
– Budite ponosni što smo danas mi ti, koji vodimo bitke i za druge da ovaj plac, ovaj parking, Vidovdanska, Muzej, Spomenik 12 beba, štagod sačuvamo od toga možemo biti zadovoljni i dobro je. Igramo na sve i ako omanemo opet smo visoko na zvijezdama. Tako i u ovom Predmetu, tražimo sve da bi dobili što više i borimo se. Pravda, istina, 100 posto na našoj strani. Sudovi i zakonske rupe nisu. Ali ono što ne dozvoljavam zašto smo ovdje, zato što u ovom trenutku ja nisam osjetio da je Autoprevoz spreman ne da bude ravnopravan s Gradom, nego ispod nas, kaže Stanivuković.
– Oni imaju sljedeću filozofiju: Bježite sa ovog parkinga i to više nije vaše. Onda za 3, 5, 7 mjeseci i sa Vidovdanske, a kao spremni su odustati od Muzeja i Spomenika 12 beba. Još samo fali pa da neko uzme i to. Mi sve znamo i ovo su sve radnje koje smo preduzeli u ovoj borbi. Ono što je važno reći, za Vidovdansku imamo 50 posto šanse i zato hoćemo da i u pregovorima bude 50-50. Kada sam došao i postao gradonačelnik rekli su mi i da je izgubljen Sokolski dom i Radnički univerzitet. Danas smo sve sačuvali i sve ja naše. Do naredne borbe jedni uz druge, poručio je Stanivuković.
Nakon njega medijima se obratio Sladomir Đurić, generalni direktor “Autoprevoza”.
– Ova Odluka je donesena prije pune dvije godine. Dvije godine su prošle kako je doneseno Rješenje o izvršenju, a pune tri godine otkako smo dobili pravosnažnu presudu da je ovo imovina Autoprevoza i da se radi o imovini koja je u kontinuitetu vlasništvo Autoprevoza još od davne 1969. godine i kao takva je privatizovana 2002. godine. Smatram da prvo ovaj spor, pa ni samo ovo izvršenje nije imalo potrebe da se vodi, jer se radi o jednoj čistoj pravnoj stvari. Autoprevoz je to kupio od Željeznica Jugoslavije 1969. godine i do dan danas se vodi u našim bilansima i u vlasničkim knjigama Autoprevoza.
Vlada RS, odnosno Direkcija za privatizaciju je 2002. godine privatizovala, prodala Autoprevoz zajedno sa svom imovinom, što znači da mi, ja sam jedan od kupaca, jedan od vlasnika Autoprevoza koji sam davne 2002. godine učestvovao u kupovini zajedno sa mojim partnerom. Kupili smo Autoprevoz od Vlade RS i smatram da smo već tad trebali da raspolažemo našom imovinom. Cijeli problem se pojavio odma nakon godinu dana, jer u momentu privatizacije ova parcela je bila i gruntovno i katastarski uknjižena na Autoprevoz i mi smo bili čak u posjedu jer su upravo na ovoj lokaciji dolazili prvi autobusi koji su dovozili putnike i ovdje su kupili putnike i odvozili u svim pravcima. Tek 2003. godine, samo su osvanule jedno jutro žardinjere, znači bez ikakvog pravnog osnova Grad Banjaluka je zauzeo ovu parcelu i evo sad smo to i dokazali da je to bilo protivpravno, jer Autoprevoz svih 20 godina trpi veliku štetu i ne može da raspolaže svojom imovinom, rekao je Đurić.
– Samo jedan podatak ću navesti, samo dugovi Autoprevoza u trenutku preuzimanja su bili preko 13 miliona maraka i 500 zaposlenih radnika. Mi smo sve to kupili i preuzeli. Tek nakon godinu dana nam je osporeno raspolaganje ovom imovinom ovdje koju smo evo napokon dočekali da se pravosnažno taj sudski epilog okonča i presudi. Presuda je pravosnažna u korist Autoprevoza.
Nije tačno da su svi Sudovi presudili u korist Grada, a da je samo Ustavni sud presudio u korist Autoprevoza. Dakle, mi imamo presudu Okružnog privrednog suda u Banjaluci, tako da smo na osnovu nje tražili sudsko izvršenje. Naravno, prije toga smo pokušali na jedan miran način, slali smo dopise, prijedloge, da uđemo u svoju imovinu da ne idemo putem Suda i sudskog izvršenja i mi nismo željeli da se na ovaj način to završi. Međutim, nakon tri godine nismo mogli više da čekamo, mi smo ljudi koji se legalno bave svojim poslom, radimo na jedan legalan način i tražimo da prvo ja kao generalni direktor mi je obaveza štititi imovinu Autoprevoza i da uđemo i nastavimo da raspolažemo s njom. Sve ovo vrijeme do danas nam je to bilo onemogućeno, poručio je Đurić.
Podsjetimo, radi se o atraktivnoj parceli vrijednoj desetine miliona KM u strogom centru grada gdje se nalazi Muzej savremene umjetnosti i galerija, te veliki parking prostor. Spor oko ovog zemljišta traje od 1999. godine. Nakon niza sudskih postupaka i presuda u korist jedne pa druge strane, banjalučko preduzeće “Autoprevoz” dobilo je pravosnažnu presudu Ustavnog suda BiH kojim se potvrđuje da je sporna parcela njihovo vlasništvo. Nakon što je propao pokušaj oko predaje mirnim putem, zakazano je sprovođenje prinudnog izvršenja.
Iz “Autoprevoza” su ranije objašnjavali da je predmetno zemljište bilo iskazano kao kapital ovog preduzeća u programu privatizacije koji je usvojen 1999. godine, a koji je nakon toga godinu dana bio na javnom uvidu, te da Grad Banja Luka za to vrijeme nije dostavio prigovor da se to izbaci i time umanji vrijednost firme. U konačnici je takva imovina privatizovana i prodata 2002. godine.
Sa druge strane, uprkos sudskom rješenju, banjalučke gradske vlasti nisu spremne da predaju atraktivno zemljište, a gradonačelnik Draško Stanivuković je poručivao da će se do posljednjeg boriti za svaki pedalj parcele, te da su svi niži sudovi odlučili u korist Grada, a Ustavni sud BIH drugačije.
Banjalučki „Autoprevoz” je 1968. godine kupio zemljište od „Željeznica Jugoslavije” za potrebe izgradnje autobuske stanice, a 11 godina kasnije grad Banjaluka sa istim preduzećem zaključuje sporazum o zamjeni nekretnina kojim se „Autoprevozu” u naselju Lazarevo daje zemljište za izgradnju nove autobuske stanice, a zauzvrat gradu pripada sporno zemljište u centru,pišu Vijesti
Međutim, ugovor između dvije strane nikada nije zaveden u zemljišno-knjižnu evidenciju Osnovnog suda u Banjaluci. „Autoprevoz” je kasnije privatizovan, a u međuvremenu su iz arhiva, pod nerazjašnjenim okolnostima, nestali originali ugovora.
