Zvuči kao dio filma o Jamesu Bondu, ali ogromna zračna baza uklesana u planinama između BiH i Hrvatske tijekom hladnog rata postala je turistička atrakcija, piše Hina.
Stvorena da bude otporna na sve, pa i na nuklearni napad, podzemna vazdušna baza u Željavi ipak je izdahnula kad i Jugoslavija, a nekoliko desetljeća kasnije njezini su čađavi hodnici poligon za (avan)turiste.
U svoje zlatno doba ta je baza u kilometrima dugim tunelima mogla primiti desetke MiG-ova 21 sovjetske proizvodnje. U svakom je trenutku imala dovoljne rezerve vode, zraka i struje, osigurane četvorima betonskim vratima teškima 100 tona.
Oko nje pet pista za slijetanje protezalo se i u Hrvatsku.
“Bio je to pravi doseg”, prisjeća se bivši pilot Mirsad Fazlić, koji je osamdesetih gotovo 10 godina radio u toj vojnoj bazi. “Bila je opremljena najboljom vojnom i civilnom tehnologijom.”
Kad je Jugoslavija iščezla u ratu početkom devedesetih, vojna je baza uništena. “Sve je spaljeno”, pripovijeda pilot. “Ostali su samo tuneli i zidovi.”
Ponovno otkriće
U narednim je godinama baza bila zaboravljena i privlačila tek pokojeg turista u potrazi za jugoslavenskom ostavštinom.
A onda je 2016. godine jedan film sve promijenio. Vojna baza u Željavi poslužila je za snimanje filma “Houston, We Have a Problem!” slovenskog redatelja Žige Virca i (ponovno) postala poznata.
Procjenjuje se da otad njezine mračne hodnike, goleme prostorije i opremu nagriženu hrđom posjeti 150.000 turista godišnje.
Lokalni dužnosnici ulažu napore da bi barem dio od više stotina hiljada turista koji hrle u obližnji Nacionalni park Plitvička jezera uz dobar marketing privukli k sebi. U Željavi se već održavaju automobilske utrke, a smatraju i da bi bila savršeno mjesto za festivale, serverske sobe ili čak Muzej hladnog rata.
Dok se to ne ostvari, turisti sa svjetiljkom u ruci lutaju vlažnim hodnicima i nastoje voditi računa o tome kamo će zakoračiti.
“Radi se o inženjerskom čudu i suludo je da stoji zaustavljeno u vremenu”, sa zanosom govori zagrebački fotograf Angelo Virag. Njegov rođak iz Pertha u Australiji divi se toj “divljoj infrastrukturi, autentičnoj, netaknutoj već 30 godina”.
Hamdija Mesić iz obližnjeg Bihaća vezan je za to golemo zdanje, “ostavljeno na milost i nemilost vremenu. Takvo nešto ne postoji nigdje drugdje”. Entuzijast za avione nada se da će to mjesto ponovno zaživjeti kao pista. Zagovara da se dvije piste na području Bosne obnove, a san mu je ondje vidjeti aerodrom za pilote amatere.
Obnoviti ili ne, pitanje je raskola među turistima.
“Sviđa mi se baš kakvo jest jer nisu posvuda table koje vam govore kamo ići i što vidjeti”, objašnjava Maria Moreno, 33-godišnja španjolska dizajnerica interijera i dodaje da bi to mjesto “izgubilo svoj šarm kad bi postalo turistička atrakcija”.
