Medunjanin se na početku razgovora prisjetio dešavanja iz svog djetinjstva kada je kao sedmogodišnjak izbjegao iz Sarajeva i došao u Nizozemsku gdje je počeo njegov životni put.
Zajedno sa majkom i sestrom koja je dvije godine mlađa od njega je uhvatio posljednji autobus, možda tako i izbjegao smrt, a potom otišao u potrazi za boljim životom.
Ispričao je svoju potresnu priču, a sukob u Izraelu i Palestini ga jako puno pogađa jer je u Tel Avivu živi njegov sin Benjamin zajedno sa njegovom bivšom suprugom.
“Nikada ne znate šta bi se dogodilo da nismo ušli u taj autobus. Sigurno bih bio mrtav sada baš kao moj drug iz djetinjstva koji je ostao u Sarajevu, a koji je poginuo kada je granata pala na igralište gdje se igrao. To se meni moglo desiti, to je rat. Uzmite za primjer mog komšiju. Prijatelj mojih roditelja sa kojim smo odrasli i sa kojim nismo imali nikakvih problema, ali nakon što je rat počeo on nas je odjednom prestao poznavati i želio je da nas ubije jer je bio na drugoj strani. To je zastrašujuće”, rekao je Medunjanin na početku i dotakao se strašne i užasne scene iz Crne Gore.
“Došli smo sa autobusom do Crne Gore nakon čega je srbijanski vojnik ušao u autobus i rekao da će nas sve pobiti. Svi su vrištali i plakali pogotovo kada je jedan od njih uzeo mene u ruke i htio da me odvede od majke koja je plakala. Na kraju se završilo na najbolji način, predomislili su se kada su vidjeli mnogo djece u autobusu. To je bila naša sreća, ja mislim. Jedan od njih mi je pokazao pištolj i rekao “da ga nikada ne koristim i da ne radim ništa glupo te da radim pozitivne stvari poput sporta”. Na olakšanje svih, dopušteno nam je da nastavimo dalje i tražimo put ka boljem životu”, dodao je.
Medunjanin je završio u izbjegličkom centru u Danskoj nakon čega je otišao u Nizozemsku gdje je gradio svoju fudbalsku karijeru.
Plaši se za život svog trogodišnjeg sina
Izraelci su u ratu sa Palestincima već duži vremenski period, a Medunjanin je istakao da se boji da se njegovom djetetu nešto ne dogodi, inače njegov trogodišnji sin Benjamin živi u Izraelu sa njegovom bivšom suprugom.
“Već sam im ranije rekao da dođu u Španiju, ali ona to nije htjela jer želi ostati u Izraelu. Ona je jevrejka i osjeća se sigurno u Izraelu. Srećom u dobrim sam odnosima sa njom, u stalnom smo kontaktu preko Facetimea i to je lijepo. Svaki dan mogu vidjeti Benjamina na ovaj način i pitati šta radi. Prednost je što je jako mlad i ne zna šta se dešava, ali to ne mijenja činjenicu da je veoma teško“, rekao je Haris koji je istakao da se nada da će uskoro moći držati Benjamina u rukama.
“To ovisi samo o tome kada ćemo moći letjeti u Izrael ponovo. Želim biti sa sinom, posebno u ovoj situaciji, ali najvažnija stvar je da su njih dvoje na sigurnom. Oni su u Tel Avivu i nadam se da će biti dobro”, dodao je Medunjanin.
Upravo iz tog razloga Medunjanin se nikada neće oglašavati povodom ovog sukoba.
“Nekada mi ljudi govore “Ti si musliman, trebao bi mrziti Izrael”, ali ja nisam tako naučen. Ono što obje strane rade je neprihvatljivo, to je jako loše. I sam sam iskusio rat i to nikome ne želim. Mržnja neće ništa riješiti, igrao sam nogomet sa igračima iz Srbije i Hrvatske kao i sa mnogim Jevrejima. Zašto bi pravio problem od toga. To je prelijepo. I da, možete postaviti nešto na Instagramu poput “Free Gaza”, ali šta dobijate sa tim i kome pomažete? Nikome. To ništa ne može riješiti”, kazao je Medunjanin koji ne vidi kraj ovom dugotrajnom sukobu,piše N1
“Volio bih da znam, to je jako komplikovano. Ne traje bez razloga ovoliko dugo. I jedni i drugi trebaju preći preko ponosa. Pogledajte fotografije i iz Gaze i Izraela. To je užasno, nevina djeca stalno umiru i to se zato mora zaustaviti što je prije moguće. U ovakvoj situaciji postoje samo gubitnici”, dodao je.
Medunjanin trenutno ima 38 godina i rođen je u Sarajevu, a u karijeri je igrao za AZ Alkmaar, Spartu Rotterdam, Valladolid, Maccabi Tel Aviv, Gaziantepspor, Deportivo La Corunu, Philadelphiju Union, Cincinnati, Zwolle, a trenutno je član španskog Castellona gdje skoro u petoj deceniji igra savršeno.
Nastupao je za U-21 reprezentaciju Nizozemske sa kojom je osvojio Euro 2006. godine na domaćem terenu, ali je potom odlučio da promijeni sportsko državljanstvo i u budućnosti nastupa za selekciju Bosne i Hercegovine.
Haris je bio član zlatne generacije Zmajeva koji su izborili plasman na SP u Brazil, a u karijeri je državni dres nosio 60 puta i postigao devet golova.
