Ljetno računanje vremena će završiti 27. septembra u 3 sata, tako što se pomicanjem za jedan sat unatrag vrijeme u 3 sata računa kao 2 sata.
Praksa pomicanja sata unaprijed u proljeće i unazad u jesen, poznata kao ljetno računanje vremena, započela je u 20. stoljeću s ciljem boljeg iskorištavanja dnevnog svjetla i uštede energije.
Ideja o prilagodbi radnog vremena prirodnijem ritmu dana nije nova; njezini korijeni sežu u drevna vremena, no moderna implementacija započela je tijekom Prvog svjetskog rata.rva zemlja koja je formalno uvela ljetno računanje vremena bila je Njemačka, 1916. godine, kao pokušaj uštede ugljena tijekom ratnih godina. Britanija i mnoge druge zemlje ubrzo su usvojile sličnu praksu. U Sjedinjenim Američkim Državama, ljetno računanje vremena prvi put je uvedeno 1918. godine, ali je kroz godine doživjelo nekoliko promjena i prilagodbi.
Zašto se neki zalažu da se pomjeranje kazaljki prestane prakticirati?
Razlozi za prestanak prakticiranja pomicanja sata su brojni. Mnogi kritiziraju ljetno računanje vremena zbog zdravstvenih problema koji mogu proizaći iz poremećaja sna i cirkadijalnog ritma.
Također, iako je prvobitni cilj bio ušteda energije, moderna istraživanja sugeriraju da su stvarne uštede minimalne ili čak nepostojeće. Zbog toga su neke zemlje odlučile napustiti praksu pomicanja sata,piše N1
Zemlje koje ne prakticiraju pomicanje sata obuhvaćaju većinu zemalja blizu ekvatora, gdje razlike u dužini dana tijekom godine nisu značajne. To uključuje veći dio Afrike i Azije. Također, neke zemlje izvan ekvatorskog pojasa, kao što su Rusija, Island, i većina teritorija u Arizoni (SAD), također su odlučile da neće mijenjati vrijeme dva puta godišnje.
Debata o ljetnom računanju vremena i dalje je živa u mnogim zemljama, s argumentima i za i protiv. Europska unija je 2019. godine izglasala prijedlog koji bi omogućio svakoj članici da sama odluči hoće li nastaviti s praksom pomicanja sata, ali odluka o tome još uvijek nije konačno implementirana u svim zemljama članicama.
