Lucija i Paul Batinić, dvoje mladih visokoobrazovanih ljudi, početkom avgusta odlučili su se iz Sarajeva preseliti u Lepenicu, a uz blizinu glavnog grada, uz koji su oboje vezani poslom, Paul je programer po struci, a Lucija psihologinja, privukla ih je i mirnoća mjesta uz obilje zelenila koje Lucija posebno voli, piše Večernji list BiH.
Za odluku o preseljenju u Lepenicu bila im je iznimno važna i blizina crkve jer oboje su katolici i u tom duhu odgajaju djecu, kao i škole koja radi prema hrvatskom planu i programu.
Njihov dolazak oživio je ovo pitomo kiseljačko naselje koje se, poput mnogih u BiH, bori s odlaskom mladih i smanjenjem broja školske djece, a mnoge je žitelje ovog mjesta vratio u neka sad već davna vremena, kada porodice sa šestero i više djece nisu bile nikakva rijetkost. Njihov je dolazak lijep događaj i za župu Banbrdo – Lepenica, kaže nam župnik fra Ivica Tomas.
– Porodica Batinić pravo je osvježenje za župu, potpuno je drugo ozračje u crkvi kako su se doselili, posebno u vrijeme mise, na kojoj je ova porodica redovna – kaže nam fra Ivica.
Kako su Paul rodom Bugojanac i Lucija po rođenju Travničanka, koja je odrasla u Novom Travniku, završili u Lepenici, jedno je od pitanja koja smo postavili ovom mladom paru dok su okolo trčkarala ili puzala njihova djeca: najstariji Ivan (7), Ana (6), Luka (5), Marija (4), Klara (2), dok je jednogodišnji Toma s pravom kao najmlađi privlačio najviše pažnje. Kao da zna da će uskoro izgubiti ovaj status jer u porodicu uskoro stiže i deveti član, sedmo dijete Paula i Lucije.
– Upoznali smo se u crkvi Alojzija Gonzage u Katoličkom školskom centru u Travniku gdje sam bila redovna na misi i ispovijedi – kazuje nam uz osmijeh Lucija, koja je u bračne vode s Paulom zaplovila 2016. godine.
Paul se zbog Lucije odlučio vratiti iz Amerike u kojoj je prije toga živio punih 15 godina.
– Život ovdje i tamo ima svojih prednosti i nedostataka. U Americi ljudi kažu: “Idemo nešto napraviti” i to i naprave, dok su u BiH ljudi neodlučni, kao da im nedostaje volje i hrabrosti – kazuje nam Paul, kojem nije nedostajalo ni jednoga ni drugoga kada je odlučio osvojiti Lucijino srce i započeti život u svojoj domovini. Poput mnogih parova, razgovarali su i o djeci. Četvero i više bio je broj oko kojeg su se složili, a nakon njih šestero i sedmog na putu, kažu kako im Bog da.
– Nas je četvero u porodici, imam brata i dvije sestre, dok Lucija ima brata. Uvijek sam zamišljao da ću ja imati četvero djece, ali Lucija je rekla četvero i više – kazuje nam Paul.
Oboje su u ranom djetinjstvu i mladosti s porodicama doživjeli progon iz svojih domova, Paul iz Bugojna, Lucija iz Travnika, te su nakon nekog vremena oboje zbog posla završili u Sarajevu. Kako je porodica rasla, trebalo im je više prostora za život, ali i mir. I jedno i drugo pronašli su u Lepenici, a blizina crkve i škole dodatno je učvrstila njihovu odluku da ovo kiseljačko naselje postane njihov novi dom. U tom domu dječjeg smijeha nikad ne nedostaje, kao ni molitve.
– Za život u ovakvoj porodici s više djece potrebni su ljubav, puno strpljenja, ali i vjera. Naš svaki dan završava molitvom krunice prije nego što djeca pođu na spavanje – kaže nam Paul.
– U našoj porodici fokus je na Bogu, On je naša snaga, a mi smo tek znak te Njegove snage – upotpunjuje ga Lucija.
Sreća i ispunjenost
Ova skladna porodica kaže da se na novu sredinu polako privikava, ali ono što su dosad doživjeli potvrđuje im da će brzo i lako priviknuti. Susjedi ih, kažu, znaju dočekati sa slatkišima za djecu, iskreno se raduju kada ih vide da prolaze ulicom ostavljajući iza sebe trag istinske sreće i ispunjenosti porodičnog života s pomalo zaboravljenim vrijednostima. Porodice s više djece u današnjem vremenu Lucija i Paul Batinić vide kao znak Božje ljubavi i nade za svoj narod.
– Pouzdanje je u Bogu, kao i nada, a porodice s više djece znak su Božje ljubavi. Onima koji bi me pitali za savjet poručila bih samo neka puste da ih Božja riječ oblikuje, riječ koja nam poručuje: “Ne boj se, ja sam s tobom!” – poruke su vjere koje je s nama podijelila Lucija Batinić, koja sa suprugom Paulom odlučno, s pouzdanjem u Boga, korača putem vjere i nade i za svoj hrvatski narod u središnjoj Bosni. Putem koji je započeo u Vrbaskoj i Lašvanskoj, a završio u pitomoj Lepeničkoj dolini.
