U novogodišnjoj noći izljubili smo se i jedni drugima poželjeli sve najbolje. Ipak, kada na kraju godine podvučemo crtu, sumiramo rezultate, kakve planove možemo da pravimo za budućnost?
Kada se otrijeznimo od prazničnog veselja i kada adrenalin popusti, očekuju nas isti problemi. Da li možemo očekivati „normalniji“ i dostojanstveniji život, jer već godinama živimo od prvog do prvog?
– Mislim da smo danas puno realniji nego ranije, ali nažalost, ta realnost nije puno svijetla. Pomalo je siva. Kada podvučemo crtu na kraju godine i vidimo koliko smo radili, a koliko zaradili, jasno je na čemu možemo da zasnivamo planove – kaže za Srpskainfo Murisa Marić, predsjednica Udruženja potrošača „Don“ iz Prijedora.
Ističe da istovremeno građani u zemljama Evropske unije u vrijeme praznika uzimaju odmore i odlaze na skijanje ili neka egzotična mjesta na kojima troše 13. platu, dok mi razmišljamo kako da preživimo januar.
– Trenutno kod nas vlada euforija, puno je ljudi iz dijaspore, predpraznična je atmosfera, ali trježnjenje dolazi uskoro sa starim problemima. A sve se svode na jedno – kako ćemo da preživimo. To je zaista tužno u 21. vijeku, a dešava se u jednoj zemlji u Evropi koja graniči sa Evropskom unijom – navodi Marićeva.
Ona tvrdi da statistika, koja prikazuje bolje rezultate u svemu, nije stvarni pokazatelj života, a da će, po svemu sudeći, nama i 2019. godine „normalan“ život biti samo san.
Izvor depresije
Nemanja Đukić, sociolog, kaže da su novogodišnji praznici više izvor depresije nego zadovoljstva.
– Rijetko ko se zaista raduje Novoj godini, jer je svjestan naše realnosti. Istovremeno se projektuje neko veselje zbog završavanja starog i početka novog. Kao kad penzioneri od 80 godina na biralištima dođu da glasaju i govore u kameru kako očekuju bolje sutra. Otprilike, i sa Novom godinom je sličan scenario, a suštinski je samo jedan kalendarski datum sa usaglašenim normama – ocjenjuje Đukić.
Osim toga, kako kaže, potrošačko društvo nas tjera da tih dana trošimo više nego što imamo.
Ipak, kaže Đukić, sve dok postoje nada i lijepe želje, ima utopizma i mogućnosti za promjene na bolje.
– Dokle god postoji neko planiranje, pojedinaca ili same države, makar i nerealnih i očajnih, znak je da želimo nešto da promijenimo – navodi Đukić.
Poziv na odlazak
Đukić je ubijeđen da su novogodišnje želje gotovo svih penzionera da naredne godine imaju veće penzije, a većina mladih bi rekla da želi da ode u Njemačku.
Predsjednik Udruženja višečlanih porodica „Četiri plus“ Jovan Radovanić kaže da za članove ovog udruženja naredna godina predstavlja samo produžetak agonije.
– Članovi udruženja mogu da očekuju njegov novogodišnji poziv za masovan odlazak. Ja sam prije nekoliko godina poručio da ću to uraditi ako se situacija ne promijeni. I nije se ništa promijenilo – kaže Radovanović.
On navodi da je razočaran koliko se „vlast odrodila od narodnih problema“.
– Neki dan sam na skupštinskom odboru u NSRS tražio da se ukine cenzus za dječji dodatak jer bukvalno nestajemo. Vjerujete, kao da sam pričao zidovima, a ne poslanicima koje je narod izabrao – navodi Radovanović.
Indeks gubitka populacije
Našu zemlju u ovom trenutku želi da napusti 57 odsto populacije između 15 i 29 godina, kako bi započeli život u nekoj drugoj državi, bez ideje o povratku. Osim toga, i 40 odsto školovane populacije, odnosno visokoobrazovanog kadra, izrazilo je spremnost da trajno napusti BiH, čime se indeksom „gubitka“ populacije BiH mjeri sa čak 32 procenta,prenosi Buka
Ovako loš rezultat jedan je od ubjedljivo najgorih na Balkanu, i jedan i od najgorih u svijetu. pokazalo je istraživanje kompanije Gallup o globalnoj spremnosti na migracije. Istraživanje je provedeno na uzorku od pola miliona ljudi iz 152 zemlje svijeta u pokušaju da se dođe do “indeksa odliva mozgova”.
