“Takođe želim da se zahvalim svim ljudima koji mi se javljaju, i nadam se da razumijete što nisam u stanju svima odgovoriti”, dodala je Radanović, piše “Radiosarajevo.ba“.
Pismo koje je Suzana dobila prenosimo u cijelosti:
“Dobro veče draga Suzana, dvoumim se već par dana da li da ti pišem ili ne. I eto sad skupi snage da ti pišem. Pratim sve od samog početka i uz vas sam, nisam u mogućnosti fizički da dam podršku ali tu sam i imate moju podršku. Razlog zašto ti se javljam je što želim podjeliti san koji sam neki dan usnila: sjedim u nekom lokalu u svom rodnom gradu Zenici i kao nešto se dešava, osjećam neku bol, neku tegobu ali istovremeno i nešto lijepo, neko olakšanje i slobodu. Nesto me tjera da izađem vani, izašla sam i pogleda u nebo, kad na nebu Davidov lik. Njegov lik obasjalo je čitavo nebo, onako lijep sa svojim dredovima i smješka se, predivan osmjeh. Kad odjednom iz rijeke koja protiče kroz moju ulicu izlaze neke osobe i plaše nas, stvaraju nam strah. Ja pogleda u nebo David se smije i tog momenta govorim u sebi stigla je pravda, Davide hvala ti, a osjećaj koji sam imala je ne opisiv, neko olakšanje, ljubav, sreća, nešto neopisivo. Nisam osoba koja baš vjeruje u snove ili znakove, ali nijada u životu nisam imala takav osjećaj sigurnosti, ljubavi, ljepote. Kad sam se probudila znala sam i osjetla da će David pobjediti. U to sam sigurna. Kao što reko par dana se već dvoumim da li da ti ovo napišem ili ne, al osjećam neku obavezu, jednostavno morala sam ti ovo napisati. Želim vam sve naj naj od srca, i znam da će David pobjediti. Uz vas sam, prvom prilikom kad budem u mogucnosti dolazim u Banja Luku da zapaliti svjeću, dugujem to Davidu”.
