A onda je, 2016, postala prva Evropljanka koja je završila polu-Ironman s hidžabom. Polu-Ironman se, inače, sastoji od 2 km plivanja, 90 km vožnje bicikla i 21 km trčanja.
Svijet se brzo raspisao o sportistkinji koja se prekriva hidžabom, no ono što je mnogo interesantnije jeste životna priča djevojke koja ranije nije bila profesionalno u sportu i koja je u 28. godini, nakon razvoda, donijela odluku da želi da se posvetiti sportu.
Danas Softić ima pet istrčanih maratona, sprema još najmanje dva ove godine, a o njenom životu i sportskim uspjesima snima se film, “Little Star Rising”, koji režira Slađana Lučić.
Taj film samo što nije gotov, a za njegovo završavanje fali nešto novca pa su ljubitelji filma odlučili da potraže sredstva na internetu, pokrenuvši Indiegogo kampanju za koju bilo ko može donirati novac.
”Priča me pronašla sama. Nudžejma i ja smo radne kolegice” – ona je lektorka, a ja sam urednica vijesti. U gotovo tri godine ne mogu reći da smo ikada razmijenile više od nekoliko riječi, uglavnom o poslu. No, njena promjena bila je toliko jaka da je podstakla i mene na pokret te sam ubrzo istrčala prvi polumaraton. Jednostavno, kada u stvarnom svijetu doživite nešto o čemu čitate u knjigama i filmovima, onda nemate izbora nego i sami da pobijedite lične strahove”, kaže ona i dodaje:
”Za mene je to značilo i odvažiti se na snimanje prvog dokumentarnog filma. To sam sanjala odavno, ali nisam imala hrabrosti. Sve do sada”, uvodi nas u priču Slađana Lučić.
”Na početku su svi moji ukućani mislili da će me to vjerovatno brzo proći. Međutim, nije bilo tako. Kako su moji trkački apetiti počeli rasti i u momentu kad je trčanje postalo moj način života, postupno su to svi oko mene prihvatili kao nešto što me čini srećnom, pa su čak počeli da učestvuju u tome. U početku sam bila jedna od dvije žene s hidžabom koje su trčale i bilo je raznih komentara, od duhovitih do bezobraznih, ali je mnogo više bilo podrške. Sada u Sarajevu i cijeloj regiji nije neobično vidjeti trkače i trkačice, pa ni trkačice s hidžabom, tako da više ne razmišljam o tome. Imam svoj trkački klub ‘Trčanje i to’, koji okuplja ljude od 7 do 77 i sjajno se zabavljamo. Počeli su trčati moja sestra, zet i njihova djeca, a i muž mi je trkač, tako da slobodno mogu reći da su sportske aktivnosti postale sastavni dio naših života”, govori Nudžejma.
Ona prije svoje odluke da napravi životni zaokret nije znala da pliva.
”Sa plivanjem nije išlo tako jednostavno. Kada sam odlučila da naučim da plivam, imala sam 28 godina i jako, jako sam se bojala vode. Gotovo tri mjeseca sam s trenericom provela u malom bazenu i trenirala tri puta sedmično, ali sam uspjela. I dalje mi u vodi uopšte nije ugodno, a od svih sportskih aktivnosti ovo smatram najvećim uspjehom, baš zbog tog straha koji sam imala kad sam počela da učim”, pojašnjava Nudžejma, koja je prva istrčala popularnu Ironman trku noseći hidžab.
”Ta činjenica sama po sebi ne bi značila apsolutno ništa da nije proizvela jako puno trkačica, a uskoro i triatlonki s hidžabom. Žene su vidjele da se može. Cilj mi je bio pokazati da hidžab nije prepreka ako mi odlučimo da nije. Sve se može i u jednom momentu toliko je postalo normalno i nebitno ima li neka trkačica ili nema hidžab, da sam jako sretna zbog toga. Ispod hidžaba smo i mi žene kao sve ostale i želimo da nas tako gledaju. Hidžab je samo još jedno od obilježja našeg identiteta, koji ni po čemu nije i ne smije biti prepreka da slavimo život, sve njegove različitosti i još više sličnosti među svim ljudima, ko god oni bili”, nastavlja Nudžejma Softić kojoj Ironman triatloni predstavljaju posebnu sportsku motivaciju.
”Korak po korak, došla sam do dvije polumaratonske Ironman medalje, a cilj mi je 2020. završiti full Ironman triatlon. Tri discipline su uvijek zanimljivije od jedne, treninzi su izazovniji, ljudi koji se time bave zanimljiviji, a Ironman triatlon je zasigurno i ultimativna potvrda ljudske izdržljivosti i tu medalju želim na svojem zidu”, otkriva Softić.
Rediteljka filma o neobičnoj i uspješnoj Nudžejmi otkrila je i neke probleme s kojima su se suočavali tokom snimanja dokumentarca.
”U dvije godine projekta finansije su se očekivano pokazale najizazovnijim dijelom. Jednostavno, nalazite se u podnožju brda, želite do vrha i ne vidite što vas sve čeka na putu. Tako smo i mi krenuli. Nismo mogli čekati i prvo prikupiti sredstva kroz filmske fondove za razvoj i produkciju jer se Nudžejma već pripremala za prvi Ironman polumaraton. Brzo smo okupili tim i krenuli u akciju prvenstveno vlastitim sredstvima, a uskoro nam se pridružila i Al Jazeera Balkans kao koproducent. Planiranih šest mjeseci pretvorilo se zatim u godinu i po snimanja. A priča s Nudžejmom prerasla je triatlonske pripreme i trke jer je putem pokrenula brojne poznate i nepoznate osobe, cijelu jednu zajednicu na pokret i rad na sebi. To je ujedno ljepota dokumentarnog filma – možete imati neki početni scenario, ali njega diktira, mijenja i piše život”, govori Lučić koja je finansijske probleme odlučila “preskočiti” pomenutom Indiegogo kampanjom.
”Zadovoljni smo reakcijom javnosti, nadamo se uspjehu, ali, naravno, ništa nije sigurno. Bilo bi lijepo vidjeti dugu odjavnu špicu filma u bioskopu, gdje ćemo potpisati sve koji su donirali novac. Dobra strana crowdfunding kampanje je i što kroz sam proces gradite put do svoje publike, dok još radite na filmu. Mi ćemo ga zasigurno završiti, bez obzira na rezultat kampanje. Film je rađen sa srcem i odustajanje nije opcija. A biće finaliziran do sredine marta. Nadamo se da će prvo uspješno “proživjeti” festivalski život, a zatim ga planiramo prikazati u bioskopima. Pripremamo i kraću TV verziju. Beskrajno se radujem svakom osmijehu koji će izmamiti ova priča”, završila je Slađana Lučić.
