Kako je objavila Balkanska istraživačka mreža (BIRN), optužnica protiv Milojčića podignuta je još tokom rata, a to je učinilo tadašnje banjolučko vojno tužilaštvo. Slučaj je potom prepušten civilnom tužilaštvu, a pravosuđe u BiH je 2012., nakon što je utvrđeno da je Milojčić državljanin Švedske te da stoga ne može biti izručen, zatražilo od te zemlje da preuzme krivični progon, piše “Slobodna Bosna“.
Švedska je zahtjev iz BiH odbila s obrazloženjem da njihovi zakoni predviđaju zastaru nakon isteka roka od 15 godina za procesuiranje ratnih zločina u slučajevima osoba koje su u vrijeme počinjenja imali između 18 i 21 godine, kako je to bio slučaj s Milojčićem.
Prema navodima iz optužnice podignute u BiH, Milojčića se tereti da je, zajedno s Miladinom Trivićem i Slobodanom Bajićem, 1993. učestvovao u silovanju i ubistvu ženske osobe na kupalištu Mirnica. Optužen je i da je s Trivićem zlostavljao i pljačkao civile bošnjačke nacionalnosti. Suoptuženi Trivić i Bajić su u BiH zbog ovoga osuđeni na ukupno 23 godine zatvora.
Predsjednica udruženja “Žena – žrtva rata” Bakira Hasečić kazala je kako je nevjerovatno da postoje zakoni koji štite silovatelje i ubice te je potvrdila kako su zbog svega protestovali švedskoj ambasadi u BiH.
“Rekli smo da ćemo istrajati u svojim zahtjevima, da ćemo ih podići i nanivo protesta, do Strasbourga i Vijeća sigurnosti UN, da je neshvatljivo da se utočište daje optuženima za ratne zločine. Ako ga se ne može izručiti, mi tražimo da se procesuira u Švedskoj. Nije on jedini koji je tamo našao utočište. Neshvatljivo je da netko ima amnestiju, zastaru, to je katastrofalno”, kazala je Hasečić.
