Njemački list Die Zeit objavio je intervju s Christophom Flüggeom, sucem Haškog tribunala a poslije i Međunarodnog rezidualnog mehanizma, koji je prije nekoliko dana “ne samo iz privatnih razloga” podnio ostavku. Razočaran je što “glavni sekretar UN-a nije produžio službu vrlo iskusnom turskom kolegi” jer vlada u Ankari smatra da je on član Güllenovog pokreta i što “neke zapadne zemlje ugrožavaju neovisnost suda”, prenosi “Deutsche Welle“.
Osvrće se na haška suđenja za zločine na području bivše Jugoslavije i pita se kako su neki uopće postali suci. Kaže i da Srbija nanosi štetu međunarodnom pravu i kritizira vladu Srbije koja službenim limuzinama dočekuje osuđene za ratne zločine. Bivši Haški sudac smatra apsurdnom odluku francuskog kolege Jean-Claude Antonettija, da prihvati zahtjev Mladićeve i Karadžićeve odbrane i iz žalbenog postupka isključi suce Theodora Merona, Carmela Agiusa i Daqun Liua. Evo dijela intervjua, koji je Christoph Flügge dao za njemački Die Zeit.
Kako se biraju suci UN-Tribunala, koji simboliziraju neku vrstu “Svjetskog tribunala”?
Na različite načine. Kada je u pitanju Međunarodni tribunal za zločine počinjene u bivšoj Jugoslaviji onda je izbor sudaca vršila Opća skupština UN-a na bazi prijedloga zemalja članica. Biografije kandidata uglavnom su impresivne. Ali niko ne zna je li osoba koja se kandidira zaista studirala pravo i je li ikada vidjela sudnicu iznutra. Poznajem i takve slučajeve. Diplomatski rečeno: suci Tribunala nisu podjednako kompetentni.
Znači li to da je među sucima bilo i nesposobnjakovića?
Tu je mnogo izvanrednih sudaca. A onda dolaze i oni koji spadaju u široke mase. Ali za neke se pitam, kako su uopće postali suci. Takvi suci, svojim nastupom i egom kojim se postavljaju iznad svih i prave se da znaju sve najbolje, zaista su u stanju ometati rad suda.
Na koga mislite? Odnosi li se to na izrazito kontroverznog francuskog suca Jean-Claude Antoanettija, koji je donio oslobađajuću presudu za srpskog nacionalista Vojislava Šešelja?
Ne bih spominjao imena. Pogledajte žalbene procese Karadžiću i Mladiću, koji su osuđeni u prvoj instanci.
Obojica su osuđeni zbog brojnih ratnih zločina, između ostalog i zbog srebreničkog genocida, u kojem u je ubijeno na hiljade muslimana.
U revizijskim procesima je nadležni sudac udovoljio molbi branitelja, koji su ciljali na to da se suci proglase pristranim. Suci su potom zaista zamijenjeni – pod obrazloženjem da su sudjelovali u sličnim procesima pred Haškim sudom. To je apsurdno. Naravno da se Haški tribunal morao baviti istim povijesnim događajima – to je neizbježno. Kolega koji je ustanovio pristranost je iz neznanja o pravu ili iz ignorantnosti isključio te suce.
Je li zamislivo da se Karadžić i Mladić na kraju izvuku?
Postoji izreka po kojoj ste pred sudom i na otvorenom moru u Božjim rukama? Ništa nije nemoguće. I na sudu rade ljudi koji rade greške.
To znači da bi ratni zločinac Karadžić i njegov šef vojske Mladić mogli napustiti Tribunal kao slobodni ljudi?
Iz Udruga žrtava na Balkanu stalno čujem da su duboko zabrinuti oko toga. Pitaju se, hoće li Mladić i Karadžić na kraju biti oslobođeni.
Strahujete li i vi zbog toga?
Bio sam član Sudskog vijeća u procesu Mladiću nakon kojeg je donesena prvostupanjska presuda i ne želim špekulirati o ishodu drugostupanjske presude.
Kada se može računati s pravomoćnom presudom?
U predmetu Karadžić tokom narednih mjeseci.
Imate li pred sobom viziju državne limuzine vlade Srbije, koja se zaustavlja pred Haškim sudom kako bi pokupila tek oslobođenog Radovana Karadžića kojeg potom u domovini dočekuju s oduševljenjem i ovacijama?
O tome svjesno ne razmišljam. Ne dozvoljavam si takve misli. Ali znam da se vlada Srbije dodvorava osobama, pravomoćno osuđenima za ratne zločine. Sjetite se Biljane Plavšić, nasljednice Radovana Karadžića. Nedugo nakon njenog prijevremenog puštanja iz švedskog zatvora, Plavšić je sazvala konferenciju za novinare na kojoj je rekla da nije kriva i da je njeno priznanje krivice bilo samo taktički manevar. Uz to je po nju u Haag došao avion vlade Srbije. Druge ratne zločince, koji dolaze iz zatvora, na aerodromu u Beogradu dočekuju ministri. Jednom bivšem generalu, osuđenom za ratne zločine, dozvolili su da predaje na Vojnoj akademiji. U pitanju je niz skandala. Srbija nanosi štetu međunarodnom pravu.
Čudi li Vas da je Srbija uopće surađivala i isporučila ratne zločince u Haag?
Tu je presudna bila želja Srbije da krene ka članstvu u Europskoj uniji. Ali, posebno strašna je bila izjava nekadašnjeg predsjednika Republike Srpske. Kratko prije objavljivanja presude rekao je da je vrijeme da se slave heroji poput Karadžića i da im se javno ukazuje čast. On je i jedan studentski dom nazvao po Karadžiću.
Je li Vam kao sucu ostao u sjećanju i neki posebno lijep trenutak?
Je, doživio sam mnoge lijepe trenutke. Sjećam se iskaza jedne žene koja je preživjela pokolj. Mirno je iznosila detalje, mada su joj se niz lice slijevale suze. Nakon njenog potresnog svjedočenja, rekla mi je: ‘Hvala Vam, što ste me saslušali. Hvala Vam, što sam Vam smjela ispričati moju priču!’ To su bili trenuci, kada bih sebi govorio, eto zato sam u Haagu.
Smijete li bez opasnosti putovati u Srbiju?
Tamo ne idem upravo iz tog razloga. Izbjegavam zemlje, koje su bile u ratu kako se ne bih izlagao riziku. Naša suđenja su bila otvorena za javnost i prenošena su preko interneta. Naša lica su poznata na Balkanu. Jednom prilikom sam s kolegama, sucima tamo proveo nekoliko dana i morali smo biti strogo čuvani. To nije lijep osjećaj.
Kakav smisao uopće imaju međunarodni sudovi ako nisu u stanju doprinijeti pomirenju, pravdi ili prihvaćanju presuda?
Bez međunarodnog pravosuđa, svijet bi bio mnogo gori. Naši sudovi, doduše, nisu do sada odvratili niti jednog diktatora od zločina. Ali više nije kao nekad tako jednostavno kupiti si dvorac u Francuskoj i nesmetano uživati do kraja života. Sama činjenica da ovakvi međunarodni sudovi postoje odražava se, primjerice, na slobodu kretanja gospodara rata.
Vi međunarodne sudove ne smatrate “bezubim tigrovima”?
Ja sam optimist. Ako se našim sudovima nanosi šteta zbog kojekakvih političkih kalkulacija, to ne znači da nismo vođeni ispravnim idejama.
