Zato što negira Genocid i zato što ga se u srpskoj politici i kulturi doživljava, kao uostalom i sve druge osuđene srpske ratne zločince od Biljane Plavšić do Radovana Karadžića, kao nacionalnog junaka i daje mu se medijska i druga mogućnost u Bosni i Srbiji da svoja ratno-zločinačka djela pravda kao srpski nacionalni trofej. To je isto kao kad bi osuđeni ratni zločinac Adolf Ajkman (Eichmann) nekim slučajem vaskrsnuo iz “Inferna”, gdje mu je mjesto, da okupi stvaraoce “Trećeg Rajha” (“Drittes Reich” 1933-1945) kako bi zaprijetio Hanni Arent (Hannah Arendt) da će se njezinom narodu, Jevrejima, ponovo dogoditi Holokaust ako nastavi izvještavati iz Jerusalema o njegovom i zločinu drugih stvaraoca “Trećeg Rajha” (Hannah Arendt, “Ajhman u Jerusalemu: izvještaj o banalnosti zla; [“Eichmann in Jerusalem: A Report on the Banality of Evil”]).
Dakako, ne može se dogoti da Ajhman vaskrsne iz “Inferna”, niti da okupi stvaraoce nacističke ideologije zato što su odgovorni Nijemci samovoljno proveli nad sobom denacifikaciju i ogradili se od stvaraoca “Trećeg Rajha”, ali i zbog toga što su Jevreli vigilanti, budni i oprezni na svaki zlokobni znak antisemitizma. Ovdje se, nažalost, može dogoditi da iz “Inferna” vaskrsne osuđeni ratni zločinac Momčilo Krajšnik i da serbes okuplja stvaraoce genocidne ideologije zato što srpska pamet i politika uporno odbijaju da nad sobom provedu degenocidifikaciju te odbijaju da se ograde od stvaraoca “Republike Srpske”, kao nositelja i provoditelja te zlokobne ideje. Ali, vaskrsavanje osuđenih srpskih ratnih zločinaca, stvaraoca “Republike Srpske”, te ratne tvorevine iz koje su Bošnjaci/Bosanci protjerani i masovno poubijani, o čemu svjedoče na stotine otkrivenih i neotkrivenih masovnih grobnica, nije moguć samo zato što su susrpska pamet i politika neodgovorne, već i zato što Bošnjaci/Bosanci nisu vigilanti, budni i oprezni na zlokobni znak za novi genocid, koji evo Momčilo Krajšnik javno najavljuje.
Da, tako je. Panična reakcija Momčila Krajšnika na moje otvoreno pismo Miloradu Dodiku i Srbima u Bosni i Srbije rezultat je njegovog i iznenađenja stvaralaca srpske genocidne ideologije, jer su očekivali da su se Bošnjaci/Bosanaci umirili i pomirili sa njihovim ala Čosićevskim kreativnim i inovativnim lažima, jer im se učinilo da im niko više ne stoj na putu da nastave institucionalno restvarati započeto zlo kroz “Republiku Srpsku”. Ali, i ne samo to. Mi, Bošnjaci/Bosanci, smo suočeni sa snažnom srpskom subverzijom, a to je demoralizacija našeg naroda, posebno žrtava Genocida na način negiranja, minimiziranja i izjednačavanja žrtve i džellata. Srpska politika ne prihvata jednakost Bošnjaka/Bosanaca, kao uostalom ni Hrvata ni ostalih ne-Srba u manjem bosanskom entitetu sa srpskom većinom nakon Genocida, ali srpska politika silno želi da Bošnjaci/Bosanci budu jednaki s njima u njihovom zlu Genocida. Oni samo u tome vide Bošnjake/Bosance jednake s njima i nigdje više. To je to što danas radi osuđeni ratni zločinac Momčilo Krajšnik, kao udruženi zločinački poduhvat kroz asocijaciju takozvanih stvaraoca “Republike Srpske”. Krajšnikova retorika 1992-1995. god. nije se promjenila ni za jotu. Nasreću, svi Krajšnikovi navodni argumenti i razlozi za srpski zločin Genocida nad Bošnjacima/Bosancima kroz stvaranje “Republike Srpske”, koje je Krajšnik iznosio na sudu u Hagu ne samo da su pobijeni, već su bili dokoz da ga se osudi za ratni zločin protiv čovječnosti. Ali, kao što kaže arapska poslovica: “Osramljeni se ne stidi svoje sramote” (Al-Rezilu la jurzelu”), pa tako ni osuđeni ratni zločinac Momčilo Krajšnik nema stida ni pred Bogom ni pred svijetom, koji ga je osudio za njegovo sramno djelo zločina protiv čovječnosti. Umjesto priznanja, kajanja i stida pred samim sobom i svijetom za svoj ratni zločin protiv čovječnosti, Momčilo Krajšnik prijeti da će se Srbi udaljiti od Bosne ako mi nastavimo da njega i njegov udruženi zločinačko-stvralački poduhvat osporavamo. A kao da se već ti takozvani stvaraoci zla u Bosni nisu udaljili od Bosne i bosanskog komšijskog duha? I kao da već nisu izdali Bosnu i sve što ovu zemlju krasi? I kao da već nisu učinili sve što su mogli da nas unište, kao što su nekad uništavali Babune, Patarene i Bogumile? Ima li išta još što ti stvaraoci zla Genocida u Bosni nisu nad nama Bošnjacima/muslimanima probali kako nas više ne bi bilo ovdje i sada? Nema ništa. I zato bi osuđeni ratni zločinac Momčilo Krajšnik i njegovi takozvani stvaraoci-hajduci trebali znati da nema ništa više čime nas mogu zaplašiti, ucjeniti i obeshrabriti. Sve smo prošli i doživjeli što živ čovjek može pročii doživjeti. Ali, što je najbitnije nisu nam, niti će nam ikada oteti riječ istine, niti su, nite će nam ikad osjeći naš bosanski jezik, kao što su to htjeli našim precima.
Bošnjaci/Bosanci moji,
Neka se na mom nišanu napiše ovo:
Sine moj,
Treba da živiš međ ljudima!
Riječ imaš!
Treba da živiš međ vucima!
zZbe imaš!
I treba da znaš razlikovati čovjeka i vuka!
Vuka i čovjeka!
Piše: Mustafa Cerić,prenose Vijesti
