Pa se skupe braća i sestre, i umjesto finog dogovora oni grdna rano tuge, rat naprave.Jer koga je babo više volio, kome je rekao, kome obećao,a kome bezbeli preveo…
Rekla bih nažalost greška je roditelja što na vrijeme ne riješe imovinu i podijele između djece po zakonu i Božijoj pravdi.
Tako često roditelji presele, a djeca u haos usele.
Pa negdje čak ne sačekaju da babu u mezar stave, na dženazi cirkus prave… Eeee …
Obično braća idu na fazon: Seko znam ja da ćeš ti to meni sve dati, šta će tebi ti si udana, ja sam muško imam djecu…
A seke dolaze u dilemu: Da li bratu ostaviti i biti fina sestra sa njim i dalje ili uzeti svoj dio na koji ima pravo pred ljudima i Bogom i da joj braco zahatori i s njom ne priča čitav život?
Hmm… Šta uraditi?
Pitate se ha?
Zašto se pitate ili bilo koga drugog pitate kad odgovor u časnom Kur’anu imate!!
“Ako neko umre, i ne bude imao djeteta, a ima sestru, njoj polovina njegove ostavštine, a i on će naslijediti nju ako ona ne bude imala dijete; ako su dvije, njima dvije trećine njegove ostavštine. A ako su oni braća i sestre, onda će muškarcu pripasti dio jednak koliko dvjema ženskima” (En-Nisa, 176.).
Jasno i fino piše da žena ima pravo na svoj dio!
I piše koliki je to dio!
Nema tu daj braći sve da bi te volio… Ti dadneš pa plačeš čitav život i kaješ se… Izvini braco, ali ja svoj dio uzimam bez grižnje savjesti čista pred Bogom. Moj babo mi je dao hvala mu. A ti ima da to poštuješ.
Voli me u ime Allaha kao sestru,a ne iz interesa. Tačka.
Potpuno je druga stvar ako sestra želi dati bratu svoj dio, pa elhamdulillah.
Ovdje pričamo o pravu žene na njen dio. Niko ti to pravo sestro ne može niti smije uskratiti. Niko!
Uzmi svoj dio, čista srca i reci elhamdulillah hvala Allahu koji je svojom riječi zaštitio ženu muslimanku.
