Sva dešavanja u Bosni i Hercegovini prati iz neke puno normalnije, zdravije sredine. Ma koliko daleko otišao, od onoga što se dešava na brdovitom Balkanu ne može i ne želi pobjeći. Danas osjeća, kako kaže, bratovu bol.
“Evo, gledam malo vala, godišnjica Dženanova danas i poručio bih svom bratu Murizu i porodici Memić, kao i građanima koji su uz mene i uz njega da nema odustajanja. Znam da je težak dan, borba dosta dugo traje. Istrajan je Muriz i u svojoj boli i u svemu. Baš kao što smo nekada pričali nas dvojica, stojim iza tih riječi. Ne vjerujem, Murize, da ćemo ti i ja dobiti pravdu od ove države. I dalje stojim iza tih riječi i prema posljednjim saznanjima, pošto sam bio u ilegali, tek sada mi dolaze informacije – Dalida Burzić je imenovana ta sutkinju Suda BiH, pročitao sam pismo Alise Mutap i baš to potvrđuje te moje riječi. Ja ne vjerujem da ćemo ni Muriz, ni je dobiti pravdu i da će se ubice naše djece izvesti pred lice pravde. Nažalost, ali tako je”, kazao je Davor Dragićević za “Radio Sarajevo“.
Prošlo je više od mjesec dana kako smo posljednji put razgovarali. Na pitanje kako je, Davor odgovara:
“Vraćam se u normalu, a naravno da ne mogu biti dobro. Istjerali su me iz moje kuće, iz mog grada, iz Davidove sobe, od Davidovog groba, od našeg cuke. Kako čovjek da se osjeća u bijelom svijetu, u tuđini? Hvala svim dobrim ljudima koji su mi pomogli da napustim Bosnu i Hercegovinu i koji mi i dan danas daju podršku i smještaj i sve ostalo. Nemam riječi za njih, ali naravno da je teško. Živite 50 godina jedan život i onda vam… Eto, ne znam šta da kažem”, dodaje.
Iz Bosne i Hercegovine je otišao jer vjeruje da bi doživio istu sudbinu kao i njegov sin David, samo na mnogo perfidniji način.
“Napustio sam državu zato što sam vjerovao da ću doživjeti Davidovu sudbinu. Njih niko nije interesovao u Banjoj Luci. Ni pozicija, a ni opozicija. Samo Davor Dragičević i grupa Pravda za Davida. Oni bi ovo uradili na mnogo perfidniji način. Oni su htjeli da me zatvore, da provedem čitav život u zatvoru i da mi u zatvoru montiraju sudske procese. Ostalim kriminalcima da obećavaju smanjenje kazne i da me ubiju u zatvoru i da se taj slučaj zataška. Za sada im nije uspjelo, a ja ću se boriti do kraja. U grob kod svog sina neću dok rezultat ne bude u našu korist”, ističe Davor Dragičević.
Informacija kako će tijelo Davida Dragičevića ekshumirati i prebaciti u Austriju gdje će se obaviti sahrana pojavila se u medijima.
“To je istina, podnijeli smo zahtjev, rezervisano je grobno mjesto u Wiener Neustadtu gdje žive njegova majka Suzana i sestra Teodora. Tu će David Dragičević biti sahranjen bez pravde, ali će imati mir i spokoj. Nadam se, nakon, eto, koliko vremena da ću i ja moći da dođem na grob i da se isplačem. Da popričam sa svojim djetetom i da mu zapalim svijeću. A država, eto šta radi. Moram otkopavati svoje dijete, svoju dušu i nositi ga u bijeli svijet”, ističe Dragičević.
