Poštovane dame i gospodo, dragi građani,
Ponosan sam i zahvalan što imam priliku i čast da vam se obratim povodom obilježavanja Dana nezavisnostiBiH.
Događaje iz devedesetih godina, koji su uslijedili nakon ponovog uspostavljanja nezavisnost naše države, moramo pamtiti i tu memoriju pametno čuvati i pametno koristiti.
Za mene, događaji iz devedesetih godina su kao saobraćajni znaci na našem putu u budućnost. Ne gledamo ih puno ali ih dobro vidimo. Govore nam gdje možemo skrenuti, gdje ne možemo, gdje je opasnost, gdje je odron, gdje je klizav kolovoz, gdje je divljač na putu. Ne pričamo puno o njima a stalno su prisutni. Ako ih poštujemo, oni nas orjentišu, upozoravaju i čuvaju. Ako dozvolimo da nam neko sa puta ukloni saobraćajne znake, mi ćemo na tom putu opet doživjeti nesreću.
Kao srednjoškolac, neko vrijeme sam proveo u Kambodži. Tamo sam predavao siromašnoj djeci matematiku i engleski, u najsiromašnijem ruralnom dijelu. A istovremeno sam u svojoj školi u Hong Kongu imao prijatelje koji su imali lične automobile i vozače.
Suočavajući se sa tim krajnostima, od kambodžanske škole bez struje i vode do supermodernih četvrti Hon Konga i američkih metropola, uvijek sam razmišljao gdje je naša zemlja na toj skali. U kojem pravcu ide, koje su prepreke pred njom, koje su zamke na tom putu. Šta je neophodno učiniti, šta donosi dugoročni uspjeh. Šta moja generacija mora uraditi da to ostvarimo. U tim razmišljanjima izvukao sam neke zaključke za sebe. Zbog toga bih želio uputiti nekoliko sasvim ličnih poruka svojoj generaciji i mlađima od mene.
Ahmed Imamović je bosanskohercegovački student fizike i asistent na američkom koledžu Earlham. Rođen 1998. godine u Bihaću. Osnovnu školu i prva dva razreda srednje škole završio je u Bihaću. Školovanje je nastavio na UWC koledžu u Hong Kongu gdje je bio jedan od najboljih učenika. Savladao je kineski jezik i pismo. Kao srednjoškolac, neko vrijeme je proveo u Kambodži gdje je predavao matematiku i engleski u školi u najsiromašnijem ruralnom dijelu Kambodže. Školovanje je nastavio u Americi. Od nekoliko ponuđenih stipendija prihvatio je stipendiju Earlham koledža. Na kraju prve godine studija postaje asistent, u drugoj godini je imao svoje prvo izlaganje na naučnom simpoziju u San Franciscu iz oblasti biofizike.
Dragi učenici, dragi kolege studenti,
Budite hrabri. Budite jači od pesimizma koji ovdje dominira. Bosna i Hercegovina ima velike šanse i dobru perspektivu. Šansa je u vama. Studirajte i učite radi znanja a ne radi diploma i titula.
Udružujte se, gradite svoje mreže, ulazite u važne krugove. Ali nipošto to ne činite ako vam je motiv lična korist. Na kraju ćete izgubiti, a vaši krugovi će se raspadati.
Svako od vas ima nešto pozitivno što može ponuditi drugima.
Ako vam bude motiv da date svoj doprinos, gdje god pristupite učinićete veliku stvar, a lična korist će doći kao posljedica.
Mnogi od vas će u doglednoj budućnosti biti u prilici da uzmu ili prihvate važne položaje, mandate, funkcije. Porazgovarajte prije toga sami sa sobom. I ukoliko nemate jasnu ideju i precizan plan ne uzimajte funkcije, jer ćete u konačnici uništiti i sebe i instituciju i društvo u cjelini. Ali ako imate ideju i plan, položaji pripadaju vama i borite se uporno i strpljivo da ih zauzmete i ostvarite svoje ideje.
Tako se grade moćni krugovi, tako se uspostavljaju jake institucije, jača država i stvara snažno društvo. Tako se čuva nezavisnost.
Ne budite pesimisti. Naša generacija nema pravo na pesimizam. Pesimizam nas razoružava i čini nemoćnim. Promjene koje svi želimo će doći. Bosnu i Hercegovinu ćemo mi vratiti u njeno prirodno stanje. Otvoriće se ti procesi. Nije za njih neophodna “kritična masa” kako to često čujemo. U pravom trenutku i u povoljnom kontekstu nekad je dovoljan i samo jedan čovjek. A siguran sam da u našoj generaciji ima barem hiljadu takvih. Ja se u svojoj oblasti trudim, učim i radim i nastojaim na taj način biti jedan od tih hiljadu.
I na kraju vam želim reći: Kad sam odlazio iz Bosne i Hercegovine na školovanje u inostranstvo, ispraćen sam riječima: „Zapamti, gdje god da smo, u svijetu ili kod kuće, Bosna i Hercegovina je naš rodni list a mi smo njena lična karta. Pokazujmo ponosno taj rodni list i činimo sve što možemo da Bosna i Hercegovina ponosno pokazuje svoju ličnu kartu.”
Uvjerio sam se da je to istina i ta rečenica će me pratiti čitav život.
Neka vam je sretan Dan nezavisnosti!
