Kada sam komšijama u selu objašnjavao da gradim halu za proizvodnju jahti i jedrilica, mnogi su sumnjičavo vrtjeli glavom i pitali me „da me neko nije veslom udario po glavi!“
Hajde da si rođen negdje na Savi ili Dunavu, ali gdje ćeš ovdje, pod Majevicom, da gradiš čamce i jahte, pričao nam je davne 2007. godine Goran Gajić, jedan od suosnivača i suvlasnik malog porodičnog preduzeća „Smiljevac prom“, koje je prije petnaestak godina počelo proizvoditi jahte i čamce od poliestera u podmajevičkom selu, piše “Fokus.ba“.
I godinama kasnije, prisjećajući se prvih čamaca koje su izradili u „Smiljevcu“, podsjeća da su vlasnici ove male porodične manufakture on i njegov badžo Milenko Babić. U porodičnom biznisu su i njihove supruge.
– Petero nas, porodično, radimo u ovom preduzeću, a zavisno od obima poslova, znali smo zapošljavati i do devet radnika. Zajedno smo u aprilu 1989. godine otišli u Austriju, u malo mjesto Matse, te se zaposlili u firmi „Schochl Yachtbau“, koja proizvodi jedrenjake od poliestera, pod brendom SUNBEAM. Tamo smo ispekli zanat i stekli povjerenje vlasnika, te smo se početkom 2004. dogovorili da preuzmemo dio proizvodnje i obavljamo kod nas, u Bosni – govori Gajić za Dnevni avaz.
Kaže da je za početak trebalo izgraditi odgovarajući objekt i svu infrastrukturu prema standardima za takav posao. U to vrijeme nije bilo jednostavno, to je jedan od vrhunskih proizvoda za evropski jet-set.
Sve su to uspjeli osigurati na vrijeme i krenuli su s proizvodnjom, kako su i ugovorom regulirali. Poslovni partneri u Austriji bili su prezadovoljni kvalitetom. O tome svjedoči i dugogodišnja saradnja.
– Proteklih petnaestak godina isporučili smo 300 jedrenjaka. U vrijeme ekonomske krize, 2008. godine, bilo je zastoja, pošto su jahte ipak luksuz. To su bile dvije i po godine za koje možemo samo reći – ne ponovile se. Jahte isporučujemo kao poluproizvod, a jedrenjačku opremu i enterijer završavaju u matičnoj firmi u Austriji, odakle je marketing i prodaja širom svijeta. Proizvodimo tri vrste jedrenjaka koji su 22, 24 i 26 stopa dugački i 2,5 metara široki – kaže Gajić.
– Sve u svemu, mi smo zadovoljni, uspjeli smo opstati i uspješno poslovati kod svoje kuće, sa svojim porodicama, što nam je bio san kada smo 1989. polazili u nepoznato, trbuhom za kruhom. Uspjeli smo u Evropi osvjetlati obraz, pokazati da se u Bosni može raditi kvalitetno, ispoštovati zahtjeve i isporučiti proizvode u dogovorenim rokovima – kaže Gajić.
