Dejana Bačko rođena je bez ruku, a postala je djevojka s krilima. Tako je zovu svi koji poznaju snagu njenog duha i upornost kojom je postigla da bude akademski obrazovana slikarka i zlatom ovjenčana sportistkinja. Kada je proteklog februara osvojila zlatnu medalju na Svjetskom paratekvando prvenstvu u Antaliji, Dejana (24) je dodala još jedan biser sportskoj ogrlici Srbije, obradovala naciju, trenera i klub, a jednom dečku je srce htjelo da iskoči iz grudi. Toliko je Suljo Keranović (23) bio uzbuđen i ponosan na svoju čudesnu djevojku, piše “Blic“.
Zajedno su od prošlog juna, a upoznavanje je, kao i mnogo toga u njihovim životima, bilo čudesno.
– Dok sam čekala autobus sa drugaricom, vidjela sam jednog dečka koji je gledao u mene i primijetila sam da je osoba s invaliditetom. Prišla sam mu, pružila osmijeh umjesto ruke. Saznala sam da je iz Sarajeva, da je student master studija na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Sarajevu, pohađa jednogodišnju akademiju “Schüler Helfen Leben” i volontira u četiri organizacije. Oduševila sam se kada je rekao da je trenirao futsal, stoni tenis, kuglanje i biciklizam, pa sam ga odmah pitala da li bi trenirao tekvando. Rekao mi je da je na studentskoj razmjeni i da je to njegov posljednji dan u Novom Sadu. Razmijenili smo brojeve telefona, otišli svako na svoju stranu, a ja sam, priznajem, bila malo tužna”, kaže Dejana.
Prošla su četiri mjeseca, drugi korak trebalo je da bude njegov. I tada je pokazala da su joj samopouzdanje i želja da ne zavisi od drugih najsnažniji saveznici. Onda se javio porukom na Instagramu, dopisivali su se, došao je u Novi Sad i počeli su da grade svoju priču. Njihove slike na mreži koja ih je spojila osvajaju jer zrače radošću i mladalačkom energijom. Zajednička ljubav nam je inspiracija za fotografije koje objavljujemo na društvenim mrežama. Pokušavamo da razbijemo predrasude o osobama s invaliditetom. Nije sramota imati invaliditet i možemo biti srećni bez obzira na to što smo “drugačiji”. Imamo i naš cilj, a to je da motivišemo ljude oko nas i da im ukažemo na to da je u životu najvažnija sreća – kaže Suljo.
Zajedno treniraju u klubu “Gitros”, gdje je Suljo postao novi člana tekvondo porodice. Izlaze, druže se, upoznaju nove ljude, putuju, a kad su kod kuće, Dejana ga uči da slika.
– Mnogo se smijemo i imamo sličan smisao za humor. Tako se šalimo kako je njemu mnogo lakše da slika jer mu je sudbina dala jednu ruku, kojom umije tako lijepo da me zagrli – smješka se ona. Dejana i Suljo ne prave velike planove. Riješili su da žive što je moguće ljepše i ispunjenije. Uz mnogo priče razmjenjuju iskustva i dijele ideje Došli smo do toga da bi bilo dobro da zajedno držimo motivacione govore kako bismo motivisali druge ljude, baš kao Nik Vujičić, ali o tom potom – složni su golupčići s Petrovaradina.
