Naime, 57-godišnji Škipina živi sa svojim kozama koje su mu glavni izvor prihoda.
Crna je bila sudbina Škipine koji nema pravo na nikakve dodatke za povratnike s obzirom na to da u vrijeme rata nije boravio u Foči iako je rođeni Fočak.
Obiteljska kuća i popratni stambeni i drugi objekti nestali su u ratnom vihoru.
Ipak, junak ove priče nije mogao bez rodnog mjesta i svake godine je povremeno svraćao tamo iz Vogošće ili s Pala u kojima je živio devedesetih godina.
Nastamba koja je podijeljena u dva dijela njegovih je ruku djelo. U šest kvadrata Škipina živi dok se ostali podijeljeni prostor koristi kao staja za koze od kojih Škipina preživljava.
Osim kozarstva i sira kojeg povremeno prodaje kako bi sebi ‘ubio dinar’, Škipina se bavi i tesarstvom. Ovaj vrsni stolar izrađuje stolove, klupe i tronošce koje prodaje Fočacima i tako zaradi nešto novca.
Do dana današnjeg nije dobio nikakva sredstva za obnovu kuće, a želja mu je, kako sam navodi, da se nakon izgradnje kuće i oženi.
Hrabri Škipina neslomljivog je duha i unatoč očaju u kojem živi ne posustaje i ističe kako mu godi boravak u prirodi.
Studenti iz Foče u suradnji s Parohijom ustikolinskom pokrenuli su humanitarnu akciju u kojoj je prikupljeno oko tri tisuće maraka za kuću koju bi Škipina trebao izgraditi,prenosi Dnevnik
Ako želite pomoći, možete to učiniti uplatom na žiro-račun: 552 024 000 188 72 83