Prenosimo izjavu glavnog imama MIZ Jajce Zehrudin-ef. Hadžića u magazinu “Stav” o politiziranju pitanja crkve sv. Marije/Fethija džamije.
Možda zbog straha od političkih moćnika, ili ko zna čega, u Jajcu je najčešći odgovor na pitanje o crkvi-džamiji „ne bih o tome“. U Zavičajnom etno muzeju Jajca, koji inače ima turističke vodiče, kazali su nam da o ovoj temi ne mogu da govore jer nema direktora. Na putu je, kažu, a ovo je „osjetljiva“ tema, pa ne mogu govoriti bez njegove dozvole. Sličan odgovor smo dobijali i od drugih koje smo o ovome pitali.
Jedna od zainteresovanih strana u ovoj priči svakako je Katolička ckva. Jajački župnik fra Anto Šimunović u telefonskom razgovoru na prijedlog za sastanak kratko i otresito rekao da ne može, ni on ni niko drugi iz Župe Jajce.
S druge strane, Zehrudin ef. Hadžić, glavni imam Medžlisa Islamske zajednice Jajce, ističe da u vezi Crkve sv. Marije – Fethija džamije treba imati na umu nekoliko činjenica: prva je da je to nacionalni spomenik, druga da je de jure, pravno, vlasništvo Islamske zajednice u BiH, odnosno Vakufske direkcije IZBiH, te da Medžlis, kao niža organizaciona jedinica, upravlja imovinom IZBiH, treća jeste da je taj objekat prvo bio crkva, zatim džamija, a sada je praktično ništa, tačnije objekat koji nema svrhu, čeka restauraciju i stavljanje u funkciju.
„Priču o tom objektu počela je politika, tačnije predstavnici hrvatske politike u Jajcu, prije svih predsjedavajući OV-a Šimunović. O crkvi-džamiji je brinula JU ‘Agencija za kulturno-povijesnu i prirodnu baštinu i razvoj turističkih potencijala grada Jajca’, čiji je osnivač Općina. Međutim, kada smo se obratili dopisom da nam Općina definiše kojim propisom, kojim aktom, kojom odlukom su oni dali ovaj nacionalni spomenik Agenciji na upravljanje, oni su nam odgovorili da nemaju ni jednu odluku kojom oni daju Agenciji ovaj objekat. Dakle, Općina nije imala pravo dati nešto što nije njihovo. Crkva-džamija je 1/1 vlasništvo Medžlisa IZ Jajce i u katastru i u gruntu“, kazao je Hadžić.
On je istaknuo da je u posljednje vrijeme pristup Ive Šimunovića bio agresivniji.
„Došao je Šimunović kod mene i rekao Zehrudine, vi između dvije kapije imate šest džamija, mi nemamo nijednu crkvu. Dajte nam da to bude crkva. Ja sam mu kazao da mi kao Medžlis o tome ne odlučujemo, nego o tome odlučuje vrh Islamske zajednice i Vakufska direkcija“, ispričao nam je Hadžić i dodao kako treba imati na umu da je nekada prije 10-ak godina bio je projekat italijanskog arhitekte koji je predviđao da Crkva sv. Marije-Fethija džamija bude multimedijalni centar za sve. Tadašnji reis Mustafa ef. Cerić je prihvatio taj projekat, Banjalučka biskupija, u čijem sastavu je Župa Jajce, odbila je da to bude nešto zajedničko. Nakon toga se dešava ovo svojatanje.
„Kada smo poslali dopis Općini i dobili odgovor da nema nijedan akt koji definiše odnos između Agencije i nacionalnog spomenika Crkve sv. Mrije – Fethija džamije poslali smo dopis Agenciji da nam dostavi ključeve. Oni su to odbli i kazali da se obratimo Općinskom vijeću. Kada su nakon drugog dopisa odbili dati ključeve mi smo tužili Agenciju kako bismo ušli u svoj posjed. Postoji velika razlika u pristupu, ovu agresivnu priču ne pokreće crkva, crkve nema uopće u toj priči niti predstavnika crkve ovdje u Jajcu. Svu priču počinje hrvatska politika ovdje u Jajcu i oni su isključivi hoće da bude crkva. Mi nigdje, nikada, niti Medžlis ni ja, nismo kazali da hoćemo da bude džamija. Na kraju krajeva, mi o tome ne odlučujemo, nego smo kazali da neko o tome treba početi brinuti. Ja sam rekao da smo mi zahvalni Agenciji, koja je imala direktore i Bošnjake i Hrvate, i koja je brinula o Crkvi sv. Marije – Fethija džamiji. Mi kao Medžlis poštujemo pozitivno pravo, nemamo namjeru raditi ništa što nije definisano zakonom i odlukama Komisije za zaštitu nacinalnih spomenika. Znate, mi nikada nismo ušli u ovaj prostor da se nismo najavili Agenciji bez obzira na to što je vlasništvo na nama. S druge strane, mi smo vlasnici i da ne daj Bože neko strada od cigle ili nečega mi bismo bili odgovorni, nema tu ni Općine, ni Agencije, ni Crkve, zna se ko je vlasnik i ko odgovara za taj prstor“, objašnjava ef. Hadžić.
On ističe da je zabrinjavajuća isključivost druge strane, koja traži da to bude crkva i ništa drugo.
