To za “Radiosarajevo.ba” priča Predrag Pašić, legendarni igrač Fudbalskog kluba Sarajevo, u kojem je jedno vrijeme kao sportski psiholog radio i ratni zločinac Radovan Karadžić.
Karadžić – dječiji pjesnik i pisac poezije
Popularni Paja kaže da su se u to vrijeme pojavile ideje u nogometu o psihološkoj obuci, te da je FK Sarajevo prateći trendove angažiralo sportskog psihologa.
„Znate ono, kada imate veliku „četvorku“, gdje su Crvena zvezda, Dinamo, Hajduk i Partizan, već angažirali sportskog psihologa u klubu, onda i vi, kao peti klub po kvaliteti u tadašnjoj Jugoslaviji, morate također u klubu imati takvu osobu. Barem je to bila filozofija naših čelnika“, nastavlja Pašić.
FK Sarajevo je u to vrijeme imalo igrače iz svih krajeva Jugoslavije i svih religija. Niko nije gledao kako se ko zove, pa tako ni sam zločinac Karadžić. No, kada je ušao u politiku, taj isti zločinac je govorio o jednoj narodu i jednoj religiji.
„Molim vas, Šta nam mladim 20-godišnjacima može Karadžić učiti o tome kako možemo pobijediti samo ako igramo zajedno i kao jedan tim. Cijela stvar s tim nekim njegovim seansama mi se doimala smiješnom. Kada je došao, predstavio nam se kao načelnik neuropsihijatrijske klinike na Košovu, i kao neko ko piše dječije knjige i poeziju. S tim ratnim zločincem smo se uvijek samo ismijavali i šalili“, dodao je Pašić.
On i danas, kada je rat u BiH već odavno završen i kada se zna šta je sve Karadžić uradio na ovim prostorima za vrijeme agresije na našu temlju, ne može da vjeruje da su te dvije osobe zapravo – jedna.
„O Karadžiću i brojnim anegdotama s njim mogao bih pričati danima. Svaki njegov sastanak s nama, bio je prilika da se smijemo i šprdamo na njegov račun. Glavni je bio Nihad Milak. On bi počeo, a mi bismo nastavljali“, priča nam Pašić.
Kaže da je teško izdvojiti brojne anegdote, ali izdvaja priču sa početka dolaska Karadžića kao sportskog psihologa u klub.
„Radovan počinje priču o tome da su nam bodovi bitni u narednom meču i sve to na početku izgleda OK. No, u toj tišini koja na početku vlada, prvi se, naravno, oglasi Milak i kaže „Čika Radovane, mi smo svi ovdje kao braća i sigurno ćemo pobijediti“, te ustaje i dodaje u šali: Živjeli Tito i partija, a mi uglas odgovaramo – Živjeli i nastaje lom. Tu se odmah sastanak završava. Karadžić izlazi iz svlačionice, mi sretni da nje slušamo njegove gluposti“, nastavlja Pašić, koji je podvukao da je kasnije čuo da je Karadžić vrtio oko partije u to vrijeme, ali da nikada nije bio „komunjara“ pred njima.
Zanimljiva je i anegdota, dodaje nam Pašić, s priprema u Austriji.
„Pet sati ujutro, Milak i ja ne znamo šta ćemo od sebe, i dogovorimo utrku na 100 metara između Karadžića i rahmetli Avde Mornara, koji je bio fizioretapeut. Pale su opklade, a Avdo ima 100 kilograma. Snijeg pada „kao iz rukavice“, a spektakl počeo. Bilo je tu smijeha, ali sada mi je teško pričati kada se sve desilo i kroz šta je sve prošla Bosna i Hercegovina zahvaljujučui upravo tom Karadžiću. Rat, stradanje, ubistva…„, naglašava Pašić.
Sarajevo – grad crkava, sinagoga i džamija
Paja ne želi govoriti o tome kako je i sam smatrao da je bila dužnost ostati u gradu koji ga je stvorio, oblikovao i stvorio u jednog od najvećih idola ovog grada.
„Uvijek sam bio ponosan na grad prije rata, grad duginih boja, u kojem su Istok i Zapad bili mješoviti, grad zvukova iz cijelog svijeta. Mogli biste prošetati ulicom i vidjeti crkve, sinagoge i džamije. Mogli ste čuti zvukove zvona i mujezina. Svi smo se osjećali ponosnim, izgleda sem Karadžića. Otišao je iz FK Sarajevo u FK Crvenu zvezdu, vidjevši da kod nas u FK Sarajevo nema efekta. Nakon toga zločinac je počeo drugi život. Dao Bog da nije nikada….“, kaže Pašić za Radiosarajevo.ba, dodajući da su snovi građana Sarajeva, u kojem je rođen i u kojem će provesti cijeli život, uvijek bili jači od svih osjećaja mržnje.
