U utvrđivanje sudbine 10.000 beba iz BiH i regije koje su rođene u rodilištima u Tuzli, Zenici, Sarajevu, Beogradu, Novom Sadu… već neko vrijeme uključena je Uprava za ljudska prava Vijeća Europe koji inzistira da se što prije donese zakonski okvir o djeci kojoj se nakon rođenja gubi svaki trag, piše “Večernji list BiH“.
Riječ je uglavnom o urednim trudnoćama u kojima su nerijetko rođeni blizanci koje roditelji nikada nisu vidjeli. Priča je slična, majka bi rodila, dijete bi zaplakalo, osoblje rodilišta bi ga odnijelo okupati. Nakon toga majku bi odveli da se odmori. Prolazili bi sati i dani, a dijete joj nitko ne bi donio da ga vidi.
Sumnja i inicijative
Nekada su liječnici govorili kako je sve u redu, da dijete spava, nekada je navodno imalo neke zdravstvene poteškoće zbog čega je moralo na dodatne pretrage. Da bi kroz nekoliko dana majci rekli kako je dijete umrlo i poslali je kući, bez tijela i bilo kakvog dokumenta u kojem se navodi da je dijete stvarno preminulo i što je uzrok tomu. Majkama nikada nije rečeno ni gdje su im djeca navodno pokopana, što im daje sumnju da su još živa. Roditelji, braća, sestre i rodbina tako godinama tragaju za nestalima ili barem mjestom na kojem su pokopana, ako su pokopana. Većina njih danas smatra kako su bili žrtve organizirane kriminalne skupine u kojoj je sudjelovalo medicinsko osoblje iz BiH i Srbije te da su njihova djeca prodana u inozemstvo, uglavnom u Italiju. Najveći broj djece na ovakav način nestao je u Srbiji gdje bi tijekom nekoliko tjedana trebao biti donesen i Zakon o nestalim bebama. Upravo na donošenju tog zakona inzistira Vijeće Europe čijim se predstavnicima u proteklom razdoblju obratilo mnoštvo roditelja iz te zemlje. Kako bi nadležne upozorili na potrebu žurnog donošenja tog zakona, Srbiju su nedavno i podsjetili predstavnici Vijeća Europe. “Došli smo apelirati da se što prije poduzmu koraci k usvajanju ovog zakona koji zapravo predstavlja razradu onoga što podrazumijeva provođenje presude Europskog suda za ljudska prava, kako bi obitelji saznale sudbinu svojih nestalih beba”, poručio je tom prilikom Christophe Poirel, ravnatelja Uprave za ljudska prava Vijeća Europe. Za očekivati je da sličnu inicijativu pokrenu i roditelji u BiH jer je ovo druga zemlja u regiji po broju djece kojoj se po rođenju gubi svaki trag. Daljnji koraci očekuju se posebice jer je zabilježen određen broj “umrle” djece, koja su se nakon nekog vremena pojavila na pragovima svojih roditelja. “Znam za slučaj navodno preminulog djeteta u zeničkoj bolnici. Riječ je o dječaku rođenom 1980., koliko se sjećam. Taj nestali dječak pojavio se u Bijeljini kod svoje biološke majke, a inače živi u Australiji”, izjavio je nedavno Hanas Kovačević, jedan od osnivača Facebook grupe “Pokidane veze – tražite školske prijatelje ili druge osobe” preko koje roditelji u BiH nerijetko traži svoju nestalu djecu. Priča obitelji Dragice i Gorana Plauca koji ne odustaju od istrage što se dogodilo s njihovim blizancima rođenim 1993. u Tuzli, zasigurno je među poznatijima kada je riječ o ovoj temi. Njihova borba još uvijek traje.
Presude u korist roditelja
Podsjetimo i na činjenicu kako je prije godinu dana Osnovni sud u Kikindi izrekao prvu odštetu u Srbiji za nestalu bebu u iznosu od 10.000 eura. Sudac je ovo dosudio ocu bebe koji sumnja da mu je dijete nestalo iz rodilišta jer nije dobio informacije o sudbini djeteta – nije vidio tijelo niti zna gdje je pokopano. Prvostupanjska presuda nalazi se pred Žalbenim sudom u Novom Sadu, po žalbi Državnog pravobraniteljstva. Inače, presuda Osnovnog suda iz Kikinde istovjetna je presudi Europskog suda za ljudska prava iz 2013. u korist Zorice Jovanović protiv Srbije kada je naloženo da riješi pitanje nestalih beba i da Zorici Jovanović isplati 10.000 eura odštete i sudske troškove, budući da 30 godina nije dobila odgovor što se dogodilo s njezinom bebom koja je rođena zdrava u Ćupriji listopada 1983. godine, da bi poslije tri dana navodno umrla.
