Pod kišobranima pokretnih baznih stanica, koje su više služile za zračenje prisutnih nego za stvarno aktiviranje zakašnjele 4G mreže, otvoren je mostarski Sajam gospodarstva, na kojem se, kao što to obično biva, opet izložila politika. Jer, jasno je svima, bez politike nema ni ekonomije, ali i, kako je to slučaj s Bosnom i Hercegovinom, gdje je previše politike, premalo je ekonomije.
Da, kao i svake godine, politike bude više pobrinuli su se likovi u nekoliko prvih redova, među kojima se nisu mogli vidjeti uspješni gospodarstvenici. Uglavnom je to bilo pokazivanje čelnika i odabranih dužnosnika te pokazivanje savezništava. Pokazalo se i ove godine kako je mostarski sajam, a vjerojatno je to tako na svim manifestacijama gdje se u prvim redovima, uz pokojeg tjelohranitelja, guraju odabrani, ogledalo političkih odnosa.
A kakvo nam je ogledalo kad se s njega pobriše para natezanja u odnosima govori i činjenica da ni u jednom redu, što je – ma kako neki prali ruke – jako znakovito, nije bilo tzv. “federalnih partnera”. Čelnici Stranke demokratske akcije, a potvrdio je to i sajamski domaćin, iako to službeno nije, Dragan Čović, nisu željeli doći. Pokušavalo se, ali nije išlo, rekao je on.
Dodikova udica koja ne promašuje
“Tražili su da dodatno protokoliramo poziv za gospodina [Šefika] Džaferovića i gospodina [Denisa] Zvizdića. Jučer su otkazali. Nešto slično se dogodilo i prošle godine. Ja mislim da je to loša poruka jer mi moramo pokazati dimenziju jačanja odnosa u Bosni i Hercegovini, koji su danas na mnogim iskušenjima. Meni je žao, ali to je njihov izbor”, kazao je Čović.
Zato je s domaćinom, s velikim D, i drugim domaćinima iz Hrvatske demokratske zajednice Bosne i Hercegovine, Miloradom Dodikom, Aleksandrom Vučićem i kineskim izaslanstvom, koje možda razumije poslovanje u Bosni i Hercegovini, ali teško da razumije što osmijesi prvih redova znače, sjedio Fahrudin Radončić. On je, ipak, lik koga bi i partneri na državnoj razini vidjeli kao predstavnika trećeg naroda i s kojim bi sve išlo puno lakše. No, nije Radončić, a nije da nije pokušavao, te sreće.
Zato će, a najavljeno je to pod kišobranima sajma, opet biti nastavljeno natezanje na razinama gdje vlast nije načisto. Tako je Dodik, iskoristivši svu silu medija koji su se sručili u od medija zaboravljeni Mostar, bacio udicu na koju ćemo se svi, vjerojatno mjesecima, pecati. Prema njegovim tvrdnjama, upravo se u Mostaru popisuju vojno sposobni Bošnjaci i kuju planovi da namjenska industrija ilegalno, “nekontrolirano” pravi oružje i streljivo. Bila je to najglasnija poruka o industriji s mostarske gospodarske manifestacije. Nažalost, udica je to koja je odmah izvukla krupne, prozvane ribe na površinu, pa je sva sajamska priča pala u novo sipanje optužbi na sve moguće račune.
Roštiljada između dva paviljona
Stigle su reakcije iz SDA, koja je ignorirala sajam, ali ne i njegove poruke. Rekla je kako je Dodik usporediv sa Slobodanom Miloševićem te su se ponovno načele priče o prikrivanjima. Kao da oni kojima još nije dosadilo slušati njihove riječi bez djela ne znaju da sva njihova priča nije prikrivanje prikrivanja nego jednostavno prikrivanje nerada i stanja u zemlji koju ni stotine gospodarskih sajmova ne mogu iščupati iz bijede u koju tone.
Tako je sva priča sajma, koji je došao kao šlag na tortu kineskim blagoslovima u vezi sa 4G mrežom i blokom 7 te predstavom za krunu partnerstva, ipak pala pod politiku. Poslove će očito sklapati, ako ih sklope, neki obični poduzetnici, kojima samo galamdžije u odijelima mogu odmoći. Ostali će sreću potražiti u roštiljadama koje povezuju dva sajamska paviljona. Ostatak tih ostalih samo će odmahnuti rukom i ponoviti dobro poznatu mantru da je riječ o još jednom događaju koji su zloupotrijebili ili za sebe korisno upotrijebili likovi koji su daleko od stvarnih poslova i prizemnih poslovanja. Njihova rukovanja i poslovi daleko su od običnom puku shvatljivih poslova.
Iako se govori, baš kao i za svaki sajam što se održava u vašaru i košmaru zvanom Bosna i Hercegovina, da je ovo najvažnija društvena i gospodarska manifestacija, teško se oteti dojmu da je tu riječ samo o pokazivanju mišića, bacanju udica i busanjem u prsa dobro odrađenim i dobro omašćenim političkim poslovima. Jer, znaju to vjerojatno najbolje izlagači na ovom sajmu, kao i na drugima, bez bliskosti s raznim domaćinima na raznim sajmovima nema glatkog puta do natječaja, javnih nabavki niti blagonaklonosti onih koji iz prvih redova znaju kome će, kada, ali i za koliko upaliti zelena svjetla za bilo kakav posao.
Kinez ne zna, ali mu je važno
A, očito je, veliko zeleno svjetlo stiglo je za Kinu, čiji je dužnosnik iz ureda za promicanje investicija rekao kako treba “ohrabriti kineske kompanije da grade tvornice u središnjoj i jugoistočnoj Europi kako bi sa svojim proizvodima bili prisutniji u regiji te pomogli razvoju tih zemalja i ekonomskog razvoja”.
Dodao je citat iz pisma predsjednika kineskog Državnog vijeća kako je mostarski sajam značajan u regionalnim odnosima. No, malo Kinez zna, a malo ga je više briga što je mostarski sajam značajan i u lokalnim odnosima, pa je malo kome jasno kako se digla hrvatska ruka za ulaganje u tuzlanski blok 7 iako je, kako to tvrdi član Predsjedništva Hrvatskog narodnog sabora Bosne i Hercegovine Slaven Raguž, rečeno kako hrvatski dužnosnici to neće podržati.
Zato su oni što govore i misle da je još jedan sajam gospodarstva bio prilika za gospodarske korake daleko od hodanja po zemlji. I ovaj sajam, kao i svaki drugi, pa bio on i sajam peludne prašine, ne može bez politike. Gdje je puno politike malo je ekonomije. A u Bosni i Hercegovini politike je i politici previše.
Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku “Al Jazeere“.
