Sa jedne strane su institucije koje štite ljudska prava, pedagoške ustanove, pa čak i Sud. Jednoglasno kažu: Slavku Mrševiću je oduzeto osnovno ljudsko pravo, pravo na obrazovanje. Protive se Srednjoškolski centar Rudo i resorno ministarstvo RS. Smatraju da je sve po Zakonu i da Slavku, kao osobi iz autističnog spektra nije mjesto u redovnom obrazovanju.
Samo nekoliko mjeseci u 2015. godini, Slavko Mršević pohađao je ovu školu. Želja mu je bila obrazovati se za tehničara drumskog saobraćaja. No san je ubrzo postao noćna mora, Slavko, zbog dijagnoze blagog autizma prvo biva neocijenjen, a potom i izbačen iz škole. Tu počinje agonija i borba porodice Mršević, godinama čekaju poziv, izvinjenje ili rješenje Slavkovog statusa. Dok njegove kolege završavaju srednju školu, on čeka. Iako je školski odbor dopustio Slavku da se na mjesec dana vrati u školu, Ministarstvo prosvjete i kulture RS-a žurno je tu odluku odbacilo.
“Daj da mu omogućimo ovaj mjesec dana do kraja školske godine da bude sa drugovima u klupi, da sjedi s njima. Nikakvu obavezu prema njemu nema škola, ne mora ga ocjenjivati, ne mora ga upisivati u dnevnik, nema pravo na svjedočanstvo, znači on je samo želio provesti tih mjesec dana družeći se sa svojim drugovima, sa kojima je išao devet godina u razred”, kaže njegov otac Nenad Mršević.
Direktor Srednjoškolskog centra Rudo kaže, Slavku nikad nije bilo zabranjeno ući u školu i dodaje, sve što radi je u skladu sa Zakonom.
“Normalma je i jasna stvar da na času ne može niko prisustvovati osim učenika koji slušaju nastavu, koji odgovaraju ili onaj koji se najavio u skladu sa Zakonom poput inspekcije, direktora, ministarstva, a sad da neko sa strane ulazi, to je nelogično”, kazao je za “N1” direktor škole Tatomir Elez.
Slavko želi doći i na matursku večer, direktor dodaje – niko mu ne brani. Priča je dobila i sudski epilog. Osnovni Sud u Višegradu osudio je školu i Ministarstvo zbog kršenja Zakona o ljudskim pravima. Ipak, nedovoljno za promjenu oštrih stavova.
“Trebaju da kažu gdje je Slavku mjesto, ako nije u školi. Njima su svi krivi, kriv je Slavko, anatemišu ga, za njega iznose svakakve kvalifikacije, ne bi li se u javnosti reklo da je nekakav monstrum taj Slavko”, dodaje otac Slavka, Nenad.
“Da, to je njemu najveća želja, da ide sa njima, da se druže. Pa teško mu je ovo palo, cijelo to vrijeme se on loše osjeća. Pa on ne shvata što mu se ovo desilo, što je izbačen, ovo mu je najveća želja, a onemogućena mu je”, kazao je njegov brat, Marko Vršević.
Razlog je neshvatanje inkluzije u BiH, smatra majka autističnog dječaka iz Sarajeva. Dodaje da je pak bolje za djecu sa poteškoćama da u današnjem sistemu pohađaju specijalne škole ili kombinaciju.
“Da, djeca s poteškoćama idu na neke predmete sa tipičnom djecom, muzičko, likovno, fizički odgoj, da bi na neki način ta djeca sa tipičnim razvojem ih prihvatila”, kaže Zlatiborka Popov – Momčinović.
Slavko danas ima 19 godina, tek završeno jedno polugodište razreda srednje škole i molbu upućenu Ministarstvu za povratak u školu. U molbi obećava da će biti dobar, a iako su primili molbu, u Ministarstvu prosvjete i kulture RS nisu željeli dati nikakav odgovor na Slavkov vapaj.
