Ratni komandant Suad Muharemović podcrtao je da je Armija Republike BiH jedna od najsvjetlijih tekovina i tačaka ove države.
– U ime Armije i u temelje ove države ugrađeni su najhrabriji sinovi ove države. Naša dužnost i obaveza su da se svake godine sjetimo svih tih ljudi, ali i onih koji su zdušno četiri godine branili i odbranili ovu državu, tako da mi imamo našu državu slobodnu i po mjeri njenih građana, kazao je Muharemović, dodajući ”kakva je takva je – naša je”.
– Država je bila osuđena na propast, da nestane. Na nju je bila izvršena dvostruka agresija s istoka i zapada. 1995. Daytonom imamo državu koju moramo voljeti i cijeniti. Na nama živima je da se sjećamo tih heroja, događaja i borbi koje smo imali da bi dobili državu, poručio je Muharemović, pišu “Vijesti“.
Predsjednik Jedinstvene organizacije boraca Sead Salčin, po činu major, na početku svog izlaganja kazao je kako je penziju stekao kao civil, a ne kao vojno lice. Govorio je o važnosti 15. aprila, dana kada je nastala Armija, a o njezinom slavnom putu i časnoj ulozi u odbrani zemlje od dva agresora.
– Posebno je teško bilo ovdje kod nas. Bili smo ostavljeni na milost i nemilost. Napadnuti od dva agresora, opkoljeni, ali smo ipak hrabrom borbom ustrajali, odbranili se i opstali. Moram spomenuti borce iz Mostara, Blagaja, Jablanice, Konjica, zatim i one iz Stoca, Čapljine koji su se od početka stavili na raspolaganje, kao i one iz Nevesinja i Gacka. Svi su dali veliki doprinos u borbi za slobodu, rekao je.
Ponovio je da se na današnji, ali i svaki drug dan potrebno prisjećati šehida i palih boraca, koji su svoje živote dali za odbranu i slobodu.
Bivši mostarski gradonačelnik Safet Oručević, također jedan od govornika, citirao je riječi Sergea Brammertza, glavnog tužioca Međunarodnog rezidualnog mehanizma krivičnog suda: “Ono što je ustanovljeno u sudnici, mora se učiti u učionicama“.
– Djeca ne znaju historiju i potrebno im je približiti historiju onog što se događalo i onog što je presuđeno. Naša djeca trebaju učiti, a ako ne mogu u učionicama, onda ih moramo dovesti u prostore, kao što su ovi i one u kojima su postavljene izložbe, kako bi im se održala predavanja, kao što je to učinjeno prethodnih dana. Važno da se suoče sa historijom, jer pola njih još ne zna ni kako izgleda Hujka, a da ne govorim o drugim borcima. Znači, trebamo sačuvati sjećanje da bi na tim temeljima branili sve one principe koje smo tada branili u ratu. Kako vrijeme prolazi, trebaju nam sve više, kazao je Oručević.
Tokom svog obraćanja prisjetio se početaka agresije u kojim je SDA organizovala Armiju i otpor agresoru.
Već tada vidne su bile dvije linije unutar stranke. Prepoznavalo se Vijeće muslimana, koje je progovorilo protiv podaničke politike. Kada je u Mostar došao predsjednik Izetbegović, Oručević i saradnici o svemu su ga informisali. Onda je nastao Regionalni odbor SDA, a zatim i Prva mostarska brigada i Četvrti korpus ARBiH. Oručević je tu Izetbegovićevu posjetu doživio kao istinski vjetar u leđa.
– Kako je tih godina “igralo“ Sarajevo – otom, potom. Smatram i da je naša politika ovdje od početka bila mudra. Često kažem da osim hrabrosti, za slobodu treba i ogromna mudrost. Svi mi ovdje smo heroji. Valjalo nam je opstati na komadu zemlje sa srušenim mostovima. Sa Sarajevom smo tih dana i mjeseci imali samo emotivnu i radio vezu. Kasnije smo pratili konvoje. Sa mnom su to radili rahmetli Arif Pašalić i Hujka. Velika je to priča. Rukovodstvo nas je bilo ostavilo i izdalo. Otišli su sa Matom Bobanom, prisjetio se Oručević.
Kazao je i da je šehide i pale borce Bog birao.
– Svi smo mogli biti na haremima i šehitlucima. Prošli smo nešto što svijet ne pamti. Naše komšije su nas pokušale ubiti. Spaliti nam sve, ne dati nam struju i vodu… Crtati granice bez nas. Danas kada pomislim šta smo proživjeli, ne znam da li da plačem ili se radujem. Aždaji zvanoj Herceg-Bosna smo polomili zube. Nisu dobili Mostar. Da su ga zaokružili, imali bi i granice Herceg-Bosne. Nisu dobili stolni grad, kazao je na oduševljenje prisutnih Oručević.
Pričao je i o pružanju ruke pomirenja. Nije to učinjeno zato što se neko voli, već zato što je mir tada bio jedini spas.
– Grlili smo se i zvali da zajedno gradimo. Prepoznao sam i da će svijet dati sve za mir. A znao sam i da će platiti u Haagu. Obilježili su ih za hiljadu godina. Ne priznaju danas Haag. Neka nisu… Nisu ni Nijemci do šezdesetih priznali da su spalili toliko Jevreja pa su stidno počeli govoriti o spaljivanju. Nama danas preostaje da budemo uporni kao magarad. Odlaze generacije. I sam sam iz bolnice. Mladi moraju nastaviti našim putem. A to mogu samo ako im kažemo šta se dešavalo. Bili smo mudri, prevarili smo ih na svim pregovorima. Nikad nismo izgubili. Pobijedili smo ih na svim izborima. Vratili smo politikom, bez puške 12 hiljada srpskih i bošnjačkih stanova, dodao je Oručević.
Poručio je i da je uvijek potrebna dobronamjerna kritika.
– Sačuvalo nas je jedinstvo. Recite mi još jedan grad koji je iznutra deblokiran. Bili smo okruženi i četnicima i ustašama. Ko se još uspio spojiti s ostatkom države? Mi jesmo. Sjeli, dogovorili se, skupili i deblokirali… I nerođene generacije moraju biti ponosne na Mostar. Na borbu njihovih očeva, djedova, braće, majki… Svi smo dali sve od sebe za rezultat. Naravno, moramo biti mudri i paziti nas kako me naučio Lovac (Semir Drljević) da nas kompromisi ne odvedu u ropstvo. Ne smije se 15 godina nakon gašenja buditi televizija Herceg-Bosne. Ako imamo dobru politiku sve se može. Mostar je herojski grad. S njim se ne smije igrati, rekao je na kraju uz gromoglasan aplauz Oručević.
Ramo Masleša govorio je i o značaju policije u danima agresije. Podsjetio je i na relativno loš odnos ostatka zemlje prema armijskim jedinicama i bh. patriotima na području Hercegovine i Mostara.
– Nisam pripremao govor. Ovo što ću reći je historija. Tajna slobode je u hrabrosti. To bismo mogli kazati za čitav operativni sastav policije i Armiju RBiH. Sjećam se dolaska rezervista iz 1991. Tada je naredbom Predsjedništva RBiH aktiviran rezervni sastav. Tada je za mene krenula agresija. Prvo dogovoreni rat Tuđmana i Miloševića, koji se kasnije prolamao i Hercegovinom. U ustaškim načelima iz 1932. pisalo je o povijesnim granicama, a historija se ponovila 1993. Policijski sastav od početka je bio pod strašnim pritiskom. Kasnije se formirala Republika Srpska. Za buduće generacije jako je važno da smo imali strahovit pritisak do 9. maja 1993. Kada je odbranu preuzeo HVO nastali su problemi za MUP RBIH. Traženo je da odbacimo obilježja i uklopimo se u njihov koncept podjele BiH. Naravno, nismo pristali. Imao sam strahovite pritiske i prijetnje s ciljem da se utopimo u njihove strukture. Kasnije smo formirali novi Centar službi bezbjednosti, koji je najbolje funkcionisao na prostoru BiH. Tražio sam da pasoši dođu u Mostar. Na tome smo Safet Oručević i ja radili, jer je bio strahovit pritisak iz Sarajeva da to ne radimo. Procijenili smo da ne idemo zajedno. Otišao sam u Zagreb, a potom je u Mostaru izdan prvi pasoš BiH u Mostaru. Hiljadu pasoša sam odvojio i rekao da se ne smiju dirati. Jer smo gospodin Oručević, muftija i ja procijenili da nam mogu pomoći da spasimo ranjenike. Tako je i bilo. Iz Sarajeva su ljudi dolazili po pasoše. To je Mostar. To je čudo mostarsko-bosanskog otpora, rekao je.
Prisjetio se i posljednjeg sastanka sa zločincem Jadrankom Prlićem.
– Rekao mi je da moramo gasiti MUP BiH i potpisati Herceg-Bosnu. “Ako to ne uradite, naših 60 000 bojovnika će vas vojno odraditi”. Rekao sam da nema šanse da će ukinuti MUP, da će nas vojno odraditi, a niti da ću to potpisati, dodao je.
Upitao je i ko je iz Sarajeva slao kriminalce u Grabovicu, Trusinu i Uzdol, a koji su počinili zločine bez znanja vrha Četvrtog korpusa ARBiH.
U kulturno-zabavnom dijelu nastupio je Elmedin Balalić – Titi te duo Deri i Saša, koji pripremaju novi CD sa pjesmama nastalim tokom agresije.
Svečana akademija okončana je numerom “Zdravo, ma gdje bili heroji Mostara“, posvećenoj svim mostarskim herojima, a koju su u jedan glas sa svim prisutnima i MO Army bendom baš kao i u najteže ratno vrijeme zapjevali svi mostarski komandanti.
Obilježavanje godišnjice Armije RBiH u Mostaru započelo je u ponedjeljak otvorenjem izložbe “Zdravo, ma gdje bili heroji Mostara“.
Riječ je o impozantnoj izložbi koja na 45 panela prikazuje više od 500 fotografija nastalih u periodu od 1992. do 1995.godine, a koje svjedoče o otporu jedinica Armije RBiH, jedine međunarodno priznate antifašističke vojske u proteklom ratu, dvostrukoj agresiji na području Mostara.
