Švajcarski list “Basler Zeitung” piše kako je Milorad Dodik najvjerovatnije jedini predsjednik na svijetu, koji bi sopstvenoj državi najradije zadao smrtni udarac kao i da na tome radi već godinama. “U Sarajevu se on jedva može vidjeti. U glavnom gradu BiH on se osjeća kao krme u Teheranu. Tvrdi i da je BiH nemoguća država, koju je Zapad kreirao kako bi spriječio ujedinjenje svih Srba na Balkanu. Ističe i da će se jednoga dana san Srba ostvariti i da će on Republiku Srpsku prekrstiti u “Zapadnu Srbiju”, proglasiti nezavisnost i priključiti Srbiji.”
Ove prijetnje bi se mogle odbaciti kao bajke za laku noć jednog demagoga, koji se poput kameleona prilagođava različitim vremenima, primjećuje novinar švajcarskog lista i podsjeća kako je Dodik 90-tih bio nosilac nade – dašak svježeg vjetra, kako je izjavila tadašnja američka ministrica vanjskih poslova Madeleine Albright. “On je tada osudio ratne zločine svojih sunarodnjaka i zatražio od Karadžića i Mladića da se predaju Haškom sudu. No navodni socijaldemokrata Dodik se pretvorio u velikosrpskog agitatora, koji potkopava ustavno uređenje BiH. On osuđene ratne zločince Karadžića i Mladića naziva borcima za slobodu i herojima i kaže kako bi ulice i trgovi trebali nositi njihova imena. Genocid nad 8.000 muslimana u Srebrenici je za Dodika fabricirani mit. Nedavno je u Banjaluci organizirao pseudo-naučnu konferenciju sa ciljem istorijskog revizionizma. Skupu su prisustvonali Boris Krnjić alias Alexander Dorin, poznat kao osoba koja notorno negira genocid i teoretičari zavjera iz Rusije i SAD-a. Kada je američki predsjednik Trump građanima BiH čestitao Dan državnosti dobio je odgovor da bosanski Srbi taj dan ne slave. To je Dodik poručio čovjeku u Bijeloj kući, koji jedva da je upoznat sa osjećajima srpskih nacionalista.”
Agenti iz Rusije i Srbije?
Velika većina ljudi odbacuje mogućnost novog rata ali šanse da se slomi dominacija nacionalističkih partija Srba, Bošnjaka i Hrvata su male. I dok neodgovorni političari ekstremnim i proračunatim izjavama podgrijavaju napetosti, građani gube strpljenje. U posljednje četiri godine zemlju je napustilo 150.000 mladih i dobro obrazovanih ljudi. Postoje i male firme koje dobro posluju, u kantonu Sarajevo vladaju lijeve, liberalne i multietničke partije, u reprezentaciji BiH igraju fudbaleri svih nacionalnosti – ipak to ne može da zavara. Na kraju članka novinar se vraća Dodiku. Navodi da je on na crnoj listi SAD-a, iako je posljednjih godina potrošio preko 30 miliona švajcarskih franaka na lobiranje u Vašingtonu. Spominje i EU, koja samo apelima pokušava da privoli Dodika da se urazumi. Nedavno je Dodik, kaže se u tekstu, boravio u Briselu ali je prije toga pojasnio tri stvari: da će koristiti pasoš Srbije, da je Bosna za njega samo radno mjesto i da, ako je Drina granica između Srbije i BiH, “mi ćemo je popiti”. Zvuči smiješno, ali komedija nije. A onom ko progovori o tome šta ne valja u Dodikovoj zemlji, glava je u torbi. U ponedjeljak je u Banjaluci ustrijeljen jedan srpski biznismen. On se stalno žalio na pokušaje ucjene i reketiranja. Za ministra sigurnosti BiH to je “ubistvo sa potpisom vlasti”, kaže se u podužem članku objavljenom u listu Basler Zeitung.
“Dodik istovremeno udara temelje za secesiju RS od države BiH. Parlament RS je prošle sedmice donio odluku o osnivanju teško naoružanih paravojnih trupa, koje se eufemistički nazivaju rezervnim sastavom policije. Eksperti za sigurnost u Sarajevu takvu mobilizaciju smatraju provokacijom.” List navodi i da je u novom zakonu o policiji u RS predviđeno da se u posebnim istragama smiju uključiti strani eksperti kao i da zbog toga politički posmatrači u Sarajevu dižu uzbunu i tvrde da agenti iz Rusije i Srbije na taj način mogu da nesmetano djeluju u zemlji. List piše i da je debata o promjeni granica između Srbije i Kosova dobro došla Dodiku i upućuje na njegovu izjavu po kojoj on, ako se Srbija pomiri sa nezavisnošću Kosova, ne vidi razlog za ostanak RS u okviru BiH. Za istoričara Husniju Kamberovića ovakva retorika ulijeva strah, jer “odvajanje RS jedva da će biti moguće bez prolijevanja krvi”. Svakodnevne Dodikove provokacije truju političku klimu i šamar su za svakog Bosanca, koji se zalaže za zajednicu ravnopravnih građana.
Nacionalisti koji sanjaju o islamskoj državi
Basler Zeitung se osvrće i na “nacionaliste među bosanskim muslimanima koji zahvalno uzimaju bačenu rukavicu” na dvoboj i koji u slučaju raspada BiH sanjaju o islamskoj državi. Na to također upozorava istoričar Kamberović. Pored toga, u muslimanskim nacionalističkim krugovima u Sarajevu ne postoji spremnost da se priznaju sopstveni zločini. Tako su na pravoslavni Božić 1993. u jednom selu u blizini Srebrenice ubijene desetine Srba a do danas niko nije osuđen.
Velika većina ljudi odbacuje mogućnost novog rata ali šanse da se slomi dominacija nacionalističkih partija Srba, Bošnjaka i Hrvata su male. I dok neodgovorni političari ekstremnim i proračunatim izjavama podgrijavaju napetosti, građani gube strpljenje. U posljednje četiri godine zemlju je napustilo 150.000 mladih i dobro obrazovanih ljudi. Postoje i male firme koje dobro posluju, u kantonu Sarajevo vladaju lijeve, liberalne i multietničke partije, u reprezentaciji BiH igraju fudbaleri svih nacionalnosti – ipak to ne može da zavara. Na kraju članka novinar se vraća Dodiku. Navodi da je on na crnoj listi SAD-a, iako je posljednjih godina potrošio preko 30 miliona švajcarskih franaka na lobiranje u Vašingtonu. Spominje i EU, koja samo apelima pokušava da privoli Dodika da se urazumi. Nedavno je Dodik, kaže se u tekstu, boravio u Briselu ali je prije toga pojasnio tri stvari: da će koristiti pasoš Srbije, da je Bosna za njega samo radno mjesto i da, ako je Drina granica između Srbije i BiH, “mi ćemo je popiti”. Zvuči smiješno, ali komedija nije. A onom ko progovori o tome šta ne valja u Dodikovoj zemlji, glava je u torbi. U ponedjeljak je u Banjaluci ustrijeljen jedan srpski biznismen. On se stalno žalio na pokušaje ucjene i reketiranja. Za ministra sigurnosti BiH to je “ubistvo sa potpisom vlasti”, kaže se u podužem članku objavljenom u listu Basler Zeitung.
