Francuski filozof, pisac i novinar Bernard-Henri Levy, jedan od najutjecajnjih i najangažiranijih intelektualaca današnjice, u ekskluzivnom intervjuu za “N1” govori o svom odnosu prema Bosni i Hercegovini i dešavanjima iz ’90-tih.
Da li Evropa opet ponavlja istu grešku? Pitam zato što Evropljani, a posebno evropski političari, uvijek govore da BiH i ostale zemlje Zapadnog Balkana imaju evropsku perspektivu, ali ne dešava se ništa više od riječi. Evropske poruke su da sve zemlje trebaju i moraju uraditi svoj posao, a da su oni tu da pomognu. Ali pomoć ne stiže.
“Nema, i cijela ta zbrka sa preduslovima za započinjanje procedure prijema u Evropsku uniju je zbilja nemoguća. To je jedan vid prevare. Ovi preduslovi koje Bosna i Hercegovina treba ispuniti prije započinjanja procedure i pregovora o eventualnom prijemu u Evropsku uniju su ogromni. Evropa to nije radila ni prema jednoj drugoj zemlji, ovo je prvi put, to nema smisla”.
Niko to ne želi to reći direktno, ali da li je pravi problem za Evropu to što muslimani čine većinu u Bosni i Hercegovini? Da li je Evropa spremna prihvatiti takvu zemlju u svoju porodicu i da li su sva opravdanja zapravo samo loši izgovori. Šta vi mislite?
“Možda i jeste, ali ako je tako, onda je to velika greška i veliki nesporazum. Evropa živi i zauvijek će živjeti sa muslimanima. To je činjenica. Bosna i Hercegovina je interesantna jer u njoj živi jedan demokratski islam, prosvijetljeni islam, islam koji poštuje ljudska prava, sekularizam. To je islam Bosne i Hercegovine koji ja poznajem iz 90-tih. Velika greška Evrope je bila što nije shvatila i primila ovo područje svijeta i duha u svoje okrilje. To bi promijenilo puno toga. Ona bi radikalne evropske muslimane učinila manjinom. Pokazala bi svim muslimanima u Evropi šta znači demokratski islam i kako je on moguć na bosanskom primjeru. Pokazala bi da Evropa jeste protiv radikalizma, ali da nije protiv islama. Da jeste protiv fašizma, ali da nije protiv Kur’ana. Da jeste protiv terorista, ali da nije protiv jedne vjere. To je velika propuštena prilika za Evropu i Evropa izgleda nastavlja s tim”.
Vjerovali ste mnogo u kozmopolitizam Sarajeva, moć borbe protiv ksenofobije i fašizma. Da li se još uvijek ponosite Sarajevom?
“Da, naravno. Neću reći da je Sarajevo još uvijek… Vjerovatno se promijenilo, i kako je moglo biti drugačije kada vas ostave prijatelji. Ne možete uvijek vi biti taj koji zove prijatelja i stalno iznova biti odbacivan. Ali ipak, ja se ponosim Sarajevom, još uvijek”, kazao je Levy.
Proglašeni ste počasnim građaninom Sarajeva prije nekoliko godina. Da li se osjećate Sarajlijom, Bosancem?
“Ne. Ja se osjećam Francuzom. Ali jedna od velikih stvari u mom životu, ono što me čini jako ponosnim je to što sam proglašen počasnim građaninom Sarajeva. Ja neću reći da se osjećam Sarajlijom jer to bi bila prazna priča, to ne bi bila istina, jer ja ne živim u Sarajevu. Ne dijelim probleme Sarajlija. Ali istinski se ponosim i počastvovan sam time što sam na simboličnom nivou jedan od njih. I to kažem kao stalni ambasador, postoje dobri ambasadori svuda, posebno u Francuskoj, ali sebe smatram stalnim ambasadorom «sarajevskog duha», u Francuskoj i u Evropi”.
Da se vratimo na ulogu Rusije na Balkanu. U svojoj knjizi «Imperija i pet kraljeva, povlačenje Amerike i sudbina svijeta», spominjete Rusiju i Moskvu kao glavne centre mržnje, uz još četiri. Da li biste objasnili tko su po vašem viđenju tih pet kraljeva, koje također nazivate i pet glavnih gradova mržnje u današnjem svijetu?
“Da, sa manje retorike rekao bih pet imperijalističkih sila. Mrzim imperijalizam, cijeli život sam protiv imperijalizma. Kad sam bio mladić, bio sam protivnik američkog imperijalizma u Vijetnamu, prije 50 godina. Danas, imperijalizam je Putin, imperijalizam je Kina, imperijalizam je Erdogan, imperijalizam je Saudijska Arabija, imperijalizam je Iran. Oživljavanje starog perzijskog imperijalnog sna. A ja ne volim imperije”.
Da se vratim na povlačenje Amerike s trona. Zašto je po vama Amerika odlučila abdicirati i koje su posljedice toga za sve nas?
“To je stalna oscilacija američke politike. Amerika je uvijek imala vrlo čudan odnos prema moći. Uvijek je bila sila koja samu sebe opoziva. Amerikanci su neka vrsta novih Rimljana, mada ne vole ulogu Rimljana. Oni su imperijalna sila zbog dva svjetska rata, ali mislim da to nije u njihovoj DNK. To je prva stvar koju mi moramo znati, mi, male zemlje, poput Bosne i Francuske, iako je Francuska veća, naravno, da Amerika nema metafizički poziv da djeluje kao superpolicajac za ostatak svijeta. Postoji snažna tendencija u Americi da se vrati unutar svojih granica i da se bavi svojim pitanjima. To klatno američke diplomacije, to postoji kao snažna i konstantna tendencija. Amerika je takva. A sada povrh toga onda imate personu poput Trumpa. On je igrač na kratke staze. Gleda šta je najbolje za njegovu zemlju u kratkom roku. Baviti se Bosnom, baviti se Kosovom, baviti se Kurdima u Kurdistanu, Trump je tip koji postavlja pitanje šta ću ja time dobiti odmah i sad. I istina je da neće dobiti ništa. On bi dobio dugoročno, dobio bi moralni kredit, dobio bi civilizacijsku korist, ali ne neposredni gotovi rezultat”.
Hoće li Trump napustiti Bosnu? Pitam zbog toga što je Dejtonski mirovni sporazum, koji je potpisan u Americi, njihovo čedo.
“Dejtonski sporazum je loš sporazum i to sam znao od početka. Sjećam se da je Alija Izetbegović govorio da je Dayton loš sporazum, da nije želio potpisati Daytonski sporazum, ali da je bio prinuđen potpisati ga. Prinudili su ga drugi, tada je bio Richard Holbrooke, bilo je to prije Trumpa, prije 25 godina. Dejtonski sporazum je loš, to je sigurno, i nije dobar za Bosance. I u idealnom svijetu, nakon pobjede u Donjem Vakufu i Gornjem Vakufu, i drugim gradovima u ljeto 1995, Bosanska vojska je trebala ići do kraja, Bosna je trebala osloboditi zemlju sama, svojom vojskom, bez Daytonskog sporazuma. Ali sad je to gotovo, imamo Daytonski sporazum sa američkom odgovornošću. Ali Dayton je napravljen ne da se postigne mir na Balkanu, nego da bi Amerika ostvarila mir: napravimo Dayton, damo im ključeve zbrke i mi se povučemo. To je bio smisao Daytona. I više nego ikada, to je njegov smisao koji ima i danas. Dayton se smatra apsolutnom kategorijom od strane Amerikanaca, jer je to za njih najlakši način da više ne čuju te neke tamo koji prave probleme na Balkanu, posebno Bošnjake”.
Ali niste mi odgovorili na pitanje, šta sad kad je na vlasti Trump?
“Trump ništa, osim ako Bosna nađe novog šampiona, što može biti Evropa, ja se nadam da će Evropa na kraju shvatiti da je u njenom interesu da postane partner Bosne, i da bude njen šampion. Ako ne, ako ne bude ni Amerika ni Evropa, rizik za vas, Bosance, i za nas, Evropljane, je da će Erdogan i Putin osnažiti utjecaj na tom području”.
Šta ako smo već u ruskoj zoni interesa? Američki magazin Foreign Policy u danas objavljenom članku navodi da ako je bilo ko sumnjao da će Rusija oklijevati da ispuni bilo kakav politički vakuum koji u Evropi ostave SAD treba samo pogledati Balkan, gdje je glavna meta ruskog interesa Bosna i Hercegovina i gdje Putin podržava srpske separatiste koje predvodi Milorad Dodik.
“Znam to. Zato ću i doći u Sarajevo uskoro, sredinom maja. To je upravo ono što ću i ja reći, i ja ću, sa ovo malo svog utjecaja koje imam, reći da bi to bilo loše za sve. I za nas i za vas, također. Možda vi nećete imati izbora, ne znam, nadam se da neće biti tako, ali bilo bi loše za vas. Biti u području utjecaja Rusije, pitajte ljude u Pragu ili Budimpešti šta je to značilo za njih ranije. To ne bi bilo dobro za vas”.
