“Nemamo novac koji nam je neophodan za izlaske na intervencije, pa smo ponekad u situaciji da između sebe moramo podijeliti troškove goriva“, istakao je Marino Vidović, pročelnik Gorske službe Kantona 10.
Prema njegovim riječima, posljednja donacija koju je ova gorska služba dobila od “Bergwachta Bayern”, a koju je prikupila Livanjska zajednica Frankfurt, od izuzetnog je značaja kada se uzme u obzir koliko je oprema skupa.
“Dobili smo više zimskih nosiljki, više vakuum madraca koji služe za imobilizaciju, pogotovo teških povreda kralježnice, a dobili smo i specijalizirane udlage na napuhavanje za imobilizaciju ekstremiteta u slučaju lomova“, istakao je Vidović.
Naglasio je da, kada su u pitanju gorske službe spasavanja, sve im fali, a kako ističe, najveći problem je skupa oprema.
Nosiljke koje su dobili, priča Vidović, polovne koštaju 6.000-7.000 KM.
“Najviše se finansiramo iz donacije i putem prijatelja službe, a to su neki preduzetnici, a djelujemo preko civilnih zaštita koje nas obično proglase službama od posebnog interesa pri civilnoj zaštiti“, pojasnio je Vidović.
Naveo je da je ova služba imala veliki broj intervencija, mnogo izlazaka, a svi su volonteri.
“Imam osjećaj da nas doživljavaju kao hobiste, a mi smo službe za spasavanje“, istakao je Vidović.
Nataša Kaurin, portparol Gorske službe Banjaluka, istakla je da ova služba nema ni svoj objekat.
“Jedini oblik našeg finansiranja jesu donacije i sponzorstva, tako da se nadamo da ćemo u narednom periodu dobiti objekat koji nam je prijeko potreban. Što se tiče opreme koja je potrebna, a koja je potrošna roba, uvijek bi je trebalo obnavljati i to sve obezbjeđujemo od donacija, pojedinaca koji su spremni pomoći, na taj način nabavljamo opremu“, pojasnila je Kaurinova.
Dodala je da je jedan od problema nepostojanje budžeta za namjensko finansiranje Gorske službe.
Edin Zametica iz Gorske službe spasavanja FBiH kazao je da je oprema koju koriste spasioci specifična.
“Potrebnu opremu imamo, ali kada bismo je imali u većim količinama i kada bi bila novije proizvodnje, službe bi mogle djelovati još brže i sa većim brojem spasilaca na terenu“, rekao je Zametica za “Nezavisne“.
Kazao je da je najveći nedostatak za gorske službe nepostojanje zakona o gorskim službama, koji bi odredio određeni budžet i sredstva za opremu, vozila, obuke i pokrio ostale segmente nabavki, a ujedno regulisao prava spasilaca.
“Trenutno se pojedine stanice snalaze sa donacijama, povremenim finansiranjem civilnih zaštita, ali teško se dolazi do sredstava. Ipak, spasioci nikada neće ostaviti unesrećenog pa se čak dešavalo da se svojim sredstvima sipa gorivo da se ode u akciju spasavanja“, navodi Zametica.
Ermin Lipović, načelnik Gorske službe Bihać, kazao je da gotovo sve gorske službe u BiH imaju jedinstven problem finansiranja, odnosno održivosti rada.
“Izostaje pomoć i lokalnog nivoa i federalnog, entitetskog nivoa, da nam iskreno pomognu i kod samog izlaska na teren. Imamo nešto donacija, ali to je veoma malo jer je jedno uže od 400 do 500 KM, a sve je to potrošna roba, da ne govorimo da je pojas 200 KM, kaciga 100 KM…“, istakao je Lipović.
Rubil Pinjo, načelnik Gorske službe Travnik, naveo je da je gorskim službama potrebna podrška vlasti.
“Imamo ljude, oprema se nabavi, ali treba nam malo više podrške civilne zaštite i da se radi na ujedinjenju gorskih službi u BiH“, kaže Pinjo.
Naveo je da je ova gorska služba stupila u kontakt sa kantonalnom civilnom zaštitom, te se na taj način snalaze za opremu, ali to je, kaže, samo kap u moru.
“Sve što radimo, većinom je iz svog džepa. Imamo donacija, ali je to malo“, kaže on.
