– Gospodine Visoki predstavniče, dobili ste podršku, a četiri delegacije u Vijeću sigurnosi su pomenule upotrebu Bonskih ovlasti. Da li je to neka vrsta opredjeljenja da se ponovo vrati tim ovlastima ili je u pitanju neki trend povratku tome?
“To je i jedno i drugo. Malo je to i frustracija Međunarodne zajednice što stvari idu tako sporo i da ima tako malo domaćih rješenja. Neki zbog toga i razmišljaju da bi se možda trebalo vratiti Bonskim ovlaštenjima, ali kao posljednjoj mogućnosti. Prva mogućnost uvijek mora biti domaće rješenje i tek kada ono ne uspije treba primijeniti Bonska ovlaštenja. Mislim da su neke stvari otišle predaleko. Recimo izbori u Mostaru ili status Srba u Mostaru koji tamo zvanično ne postoje. Isto tako slučaj Sejdić-Finci traje deset godina. To je prosto predugo. Čak i ako nismo upravu, ljudi odlaze iz BiH pošto oni više nemaju vremena da čekaju”.
– Bili ste u Washingtonu. Šta kažu Amerikanci? Da li trebate biti malo oštriji? Da li oni podržavaju da budete oštriji?
“Amerikanci na svojoj agendi imaju 400 konflikata po cijelom svijetu, od Venecuele do Sjeverne Koreje. Što se tiče Balkana, osjetio sam da postoji redoslijed da se do kraja napravi posao. Da se završi posao u Makedoniji. Onda da se završi posao između Srbije i Kosova. Onda bi na red došla BiH”.
– Koliko dugo to može potrajati?
“Želim što kraće, ali ne mogu ništa više reći”.
– Njemački ambasador u Vijeću sigurnosti Vas je pozdravljajući i davajući podršku rekao da nema ništa protiv da Vas vidi na čelu Visokog predstavnika u narednih desetak godina, odnosno da imate onoliki mandat koliki je imao Matthew Nimetz koji je također bio nekako mekan, ali je na kraju odradio posao.
“Da. On je tamo bio više od 20. godina. Gospodin Nimetz je radio na imenu Makedonija koja se ranije zvala Bivša jugoslovenska republika Makedonija, a sada se zove Sjeverna Makedonija. Znači, on je uspješno završio svoju misiju. To je i moja želja”.
Uspješno?
“Da”.
