U selu Dub kod Travnika živi Džemal Fuško. Džemo, kako ga svi u Travniku znaju, zaposlenik je komunalnog travničkog preduzeća i na posao svaki dan autobusom putuje sat vremena.
Kaže kako mu ništa nije teško, jer hvala Bogu, barem ima posao na današnjem vaktu.
– Dvadeset godina ti ja tako radim, ali elhamdulilah imam svoj posao. Najteže je ovo putovanje od kuće do posla i nazad, umori se insan. Svaki posao je težak, ali šta ja mogu da tražim sa osam razreda škole. Vjera je ta koja me drži i daje mi snagu – kaže Fuško za Faktor koji trenutno živi sa kćerkom i unukom.
Džemo je postao poznat i po psu Hallo koji ga svaki dan čeka na stanici pa njih dvojica dan provedu na travničkim ulicama, Džemo radeći svoj posao a Hallo ga prati.
O Džemi i njegovom prijatelju na četiri noge snimljen je i dokumentarni film, a ovaj već poznati travničanin malo govori, tek po koju riječ i samo kada ga upitate.
Džemi su neviđenu čast učinili njegovi prijatelji i saborci kada su mu prije nekoliko dana saopćili da su prikupili novac za njegov odlazak na hadž.
– Počastili su me, a prije svega Allah dž.š. me počastio. Javili su mi da su prikupili novac, još ništa ne znam kako i sve će to ići. Jedva čekam da odem i da vidim i hodam kuda su poslanici hodali – ističe Džemo.
Ramazan je, kaže, za njega poseban mjesec kao i za svakog vjernika.
– Radim svoj posao, dođem kući, malo odmorim i onda iftarim. Kćerka napravi iftar a nekada neko i pozove. A volio bih kad bih imao kakvu hairli hanumu uz sebe pa da zajedno dijelimo i lijepo i ono manje lijepo – priča Džemo.
Fadil Husić je pozvao saborce i prijatelje da prikupe novac i Džemala pošalju na hadž. Njegova akcija je u svega nekoliko dana urodila plodom te je novac već uplaćen, a trenutno mu prikupljaju novac i za džeparac.
– Džemo je veliki insan, dobar čovjek, moj komšija i saborac i on je to zaslužio. Allah kad pozove nekoga nađe se i neko ko će biti seveb da se to organizira i hvala Bogu kad je tako. Čitav život je na iskušenjima, ali ustrajava u vjeri. Otac mu je poginuo u ratu, imao je težak život i sam je ranjavan u ratu – priča Husić.
Ističe da, kada je kazao ljudima za akciju i kome se prikupljaju sredstva, da su mogli za još jedan hadž prikupiti jer su ljudi prepoznali o kome se radi i kakav je on čovjek.
– Svi ga hvale, i džematlije i kolege na poslu. Allah je dao da to tako bude i da on uskoro bude na tim svetim mjestima. Nije mogao da vjeruje. Mi smo orgnizovali jedno okupljanje i predavanje, kada sam ja počeo da govorim on nije shvatio da pričam o njemu i ostao je u čudu, nije mogao da vjeruje – zaključuje Husić.
