Prije rata, Jezero je bila mjesna zajednica u sastavu opštine Jajce. Nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, linija razgraničenja entiteta razdvojila je Jezero od Jajca.
Po popisu iz 1991. u Jezeru su živjela 834 stanovnika od čega 477 Bošnjaka, 282 Srbina, 33 Hrvata, 34 Jugoslavena te osam ostalih. Po popisu iz 2013. godine u opštini Jezero živi 1.144 stanovnika, od čega samo 287 Bošnjaka.
U Jezeru je 1992. godine ubijeno ukupno 57 nevinih osoba, dok se za njih 18 još traga.
– Početkom agresije na Bosnu i Hercegovinu 2. juna 1992. godine pripadnici vojske RS-a okupirali su Jezero, staru Sultan Bajazidovu džamiju minirali, bošnjačke kuće popalili i sve nesrpsko stanovništvo, koje dotad nije bilo izbjeglo, poubijali. Taj dan i dan kasnije (3. juna) u Jezeru su ubijene 34 nevine civilne osobe koje su se do 2002. godine vodile kao ‘nestali’ – navode organizatori obilježavanja stradanja bošnjačkog stanovništa u Jezeru.
Federalna komisija za nestale osobe ekshumirala je, 22. i 23. marta 2002. godine, iz masovne grobnice u Natpolju 11 posmrtnih ostataka Bošnjaka civila. Naknadno su pronađena tijela još pet osoba, a najmanje 18 ubijenih Bošnjaka Jezera još se vode kao ‘nestali’.
– Trebamo se prisjetiti još jednog zločina u Jezeru koji se dogodio 10. septembra 1992. godine u selima Ljoljići i Čerkazovići, kad su mučki streljani u mjestu Tisovac. Tada su ubijena još 23 civila, a četiri povrijeđena.
Za taj zločin Vijeće Suda BiH u aprilu 2008. godine osudilo je Mirka (Špire) Pekez na 21 godinu zatvora, Mirka (Mileta) Pekez na 29 godina i Milorada (Ljupka) Savić na 21 godinu zatvora, dok organizator tog zločina Jovo Jandrić nikad nije uhvaćen niti procesuiran.
Odlukom Ustavnog suda BiH iz 22. oktobra 2013. godine ukinuta je drugostepena presuda Pekezu i drugima zbog pogrešne primjene krivičnog zakona.
Puštanjem 18. novembra 2013. došlo je do traumatizacije preživjelih i porodica ubijenih. Porodice ubijenih traže da konačno budu pronađeni preostali posmrtni ostatci, istovremeno traže pravdu i kažnjavanje zločinaca.
Ubijeno je 36 muških i 21 ženska osoba. Najstarija osoba Bešlić Mevla imala je 86 godina, najmlađa osoba Adis Zobić imao je samo devet godina, prosjek godina ubijenih osoba je 51 godina.
Bijela ruža ili cvijet ‘Sjećanja’ postao je neslužbeni simbol u znak sjećanja na žrtve na području općine Jezero, a osmislila ga je Amela Iskrić-Hadžić diplomirani inženjer arhitekture. Upravo nošenjem tog jezeračkog cvijeta želi se poslati poruka širom Bosne i Hercegovine da se genocid i zločin neće zaboraviti, piše “Fena”.
