Tokom višednevne posjete, ovaj visoki američki dužnosnik održao je više sastanaka sa zvaničnicima iz političkog života, ali i predstavnicima policijskih i sigurnosnih agencija u BiH. Osim u Sarajevu, boravio je i u Banjoj Luci, ali i u Bihaću, gdje je s čelnicima grada i Unsko-sanskog kantona (USK) razgovarao o migrantskoj krizi.
Palmer je dao do znanja ne samo bosanskohercegovačkoj, nego i regionalnoj javnosti da se Amerika neće distancirati od BiH, te da će i dalje insistirati na dva ključna elementa – evropske i NATO integracije naše države.
Naglasio je ovo u razgovoru za “Vijesti” predsjednik Asocijacije nezavisnih intelektualaca “Krug 99” Adil Kulenović, analizirajući poruke koje je američki diplomata uputio u Banjaluci, između ostalog, kazavši da SAD zagovara najbliži mogući partnerski odnos između NATO saveza i BiH.
“U datom kontekstu uzburkane regije to je znak ohrabrenja za sve snage kojima je stalo do mira i stabilnosti, tim prije što se izjave američkog zvaničnika moraju posmatrati u kontekstu širih događaja u regiji počev od Makedonije, Kosova, Crne Gore, pa i stanja u BiH”, mišljenja je Kulenović.
On smatra da Palmerove poruke pokazuju da SDA ostaju strateški prisutne u BiH, te dodaje da su pojedini politički akteri u regiji koji se nadaju da Amerika mijenja svoj stav prema Kosovu, pa i prema BiH, ostali razočarani, odnosno bez realne podloge.
“Gest američkog diplomate može značiti i ohrabrivanje u većoj mjeri evropskih sila u smislu podržavanja takvog stava, tim prije što se naglašeno ističe i opasnost od uticaja ruskog faktora, sa osnovnom strategijom da putem destabilizacije pojedinih dijelova svijeta, u konkretnom slučaju na Balkanu, ostvaruje svoj uticaj, odnosno sebe nameće kao faktora sa kojim se mora pregovarati o konačnim rješenjima u tim dijelovima svijeta, posebno u našem konkretnom slučaju”, pojašnjava Kulenović.
Izrazio je žaljenje što politički faktori koji podržavaju rusku strategiju na Balkanu ne uviđaju da je riječ o “rusko-imperijalnoj strategiji, iza koje u krajnjem slučaju ne stoji nikakva stvarna ni ljubav ni mržnja, nego isključivo i jedino realpolitički koncept ruskog nastojanja da gdje god je moguće proizvedu stanje što je gore moguće”.
“Cilj je da se ubace kao jedan od bitnih faktora, bez kojeg se ne može nalaziti rješenje. Kada to ostvare, onda će, kao i mnogo puta u istoriji, biti nezainteresovani za konačnu stabilnost onih koji se prebrzo identifikuju sa tom politikom”, zaključuje naš sagovornik.
Kukić: SAD imaju sve podatke
Politički analitičar i ugledni sveučilišni profesor Slavo Kukiću razgovoru za Vijesti.ba poručio je kako sama za sebe dovoljno govori činjenica da je Palmer od novembra prošle godine u BiH već treći put, što znači da se BiH, ali i Balkan uopće vraćaju u žižu interesa američke administracije.
Također je činjenica, kaže Kukić, da administracija SAD-a počinje priznavati sve nedostatke daytonskog Ustava i otvoreno počinje govoriti o neophodnosti intervencija u njega kako bi se BiH mogla razvijati kao evropska država i društvo.
– Ono, pak, što ne ulijeva povjerenje – iako ovo govorim temeljem oficijelnih izjava američkih zvaničnika – je dojam kako njezin pritisak na bosanskohercegovačku političku klasu još uvijek nije dovoljno agresivan. Istina, ne isključujem da on u stvarnoj komunikaciji i jeste ozbiljniji od onoga što se iz izjava daje kao zaključak izvlačiti – navodi profesor Kukić.
Ako, pak, to nije posrijedi, naš sagovornik ističe kako je onda izvjesno da se “klasičnom diplomatskom uljudnošću nema velikih izgleda uvjeriti domaće ‘bogove’, Dodika posebice, da će istrajavanje na dosadašnjoj politici morati platiti cehom kojeg sami sebi ne priželjkuju”.
– Ne vjerujem da administraciji SAD-a nije jasno da će, žele li BiH u NATO obitelji, morati Dodiku dati do znanja kojim sve podacima o njemu raspolažu – u vezi s radnjama iz sfere kriminala i korupcije koje mu se i u domaćoj javnosti stavljaju na teret, a u vezi s kojima, ako ih doista ima, SAD, zahvaljujući svojim službama i njihovim mogućnostima, imaju puno više opipljivih pokazatelja od domaće javnosti. Ne vjerujem, potom, da im nije jasno da bi, žele li BiH kao partnera u NATO obitelji, morali iskoristiti i druge instrumente uvjeravanja Dodika i njemu sličnih – jer samo na taj način ih je, u postojećem stanju stvari dakako, moguće “privoljeti” za ono što je bosanskohercegovački, ali i interes EU i SAD-a – potcrtava Kukić.
Naš sagovornik prokomentarisao je i Palmerovu izjavu u kojoj je poručio kako se nada i da će stranački lideri uspjeti doći do sporazuma koji će omogućiti da se formira nova vlast na nivou BiH, kako bi se ona kretala ka EU, odnosno ka euroatlantskoj budućnosti.
Sveučilišni profesor naglašava kako je važno da Palmer nije vršio pritisak po matrici koja se ovih dana mogla čuti od predstavnika međunarodnih organizacija u BiH – da vlast treba formirati bez ikakvih uvjetovanja.
– Jer, to se, da se ne lažemo, u pravilu tumači i kao odustajanje od poštivanja principa pravne države i usvajanja standarda demokratskih društava i u BiH. I stoga se Palmerova uzdržanost od mogućnosti takvog tumačenja njegova zahtjeva za formiranjem vlasti može shvatiti i kao izvjesno reteriranje u odnosu na izjave nekih drugih zvaničnika međunarodnih organizacija koje su, u najmanju ruku, takve da unose zabunu što svijet, zapadni posebice, stvarno hoće – konstatuje Kukić.
Također, Palmer je u izjavi bh. novinskim agencijama kazao da se razgovori o statusu Kosova ne mogu vezati za dešavanja u BiH, te potvrdio da na snazi ostaju sankcije za visoke zvaničnike SNSD-a Milorada Dodika i Nikolu Špirića.
Kukić je mišljenja da i jedan i drugi dio ove njegove izjave ima izuzetnu težinu.
– Jasno je, prije svega, stavljeno do znanja, ne Dodiku – jer u ovoj priči on je nevažan – negoVučiću da kod građana Srbije mora prestati stvarati pritajenu nadu kako bi se gubitak Kosova mogao nadoknaditi aneksijom RS-a. I kako se mora okrenuti onome što je dobro za zemlju na čijem je čelu, ali i za čitavu regiju – da prizna nezavisnost Kosova, da normalizira odnose s tim susjedom i da se okrene pitanjima evropske budućnosti svoje zemlje – napominje Kukić.
S druge strane, nastavlja, vrlo jasna je i poruka Dodiku – “Špirić tu, opet, nije važan, on je samo živi primjer kako SAD ima informacije o svakom političaru i kako je te podatke spremna iskoristiti ako zatreba”.
– Prisjetimo se, uostalom, dijela izjave koja se odnosila na ovaj dvojac. Američke sankcije Dodiku i Špiriću su, veli Palmer, rezultat njihovih aktivnosti, onoga što su u prošlosti činili – a oni znaju što su činili i što trebaju učiniti da se stav američke administracije prema njima promijeni. Ponavljam ovo – oni znaju što su činili i što trebaju učiniti. Čini mi se da je ovaj dio Palmerove izjave tijekom bh. posjete najvažniji. On je, zapravo, batina koju je Palmer u ime američke administracije najavio ne dođe li do korekcija u politici koju Dodik i Špirić personificiraju. Dojam je kako bi o tom dijelu Palmerove izjave, ozbiljnije no dosad, mogli početi razmišljati i drugi Dodikovi suradnici sa samog vrha piramide vlasti – zaključuje Kukić u razgovoru za Vijesti.ba.
Marić: Značaj Palmerove posjete je veliki
Palmerov dolazak u našu zemlju poklopio se sa dvodnevnim zasjedanjem Upravnog odbora (UO) Vijeća za implementaciju mira (PIC), što je, prema mišljenju političke analitičarke Ivane Marić, dobro za nas.
– Sigurno je da je značaj posjete veliki i da je Palmer tu da nas vrati na pravi put, jer očito je da smo skrenuli i sa evropskog i sa NATO puta. Amerika je velika sila, pustili su nas da se igramo, i mislim da sada ovim žele da nam kažu da je dosta igre i da trebamo da se vratimo na pravi put, i da političari u BiH počnu raditi svoj posao, kada već građani ne znaju da im kažu. Moramo imati takve goste iz Amerike koji će nam reći da se to uradi – kaže Marić.
Smatra da ono što je indikativno u ovom trenutku jeste ponašanje Dodika kod kojeg vidimo povezan odnos i premaTrumpu i prema Palmeru.
– Vidimo da je on spreman i da će pristati na mnoge stvari. Međutim, odluka nije na Dodiku, već prvenstveno na Vučiću i odnosima sa Srbijom i Rusijom, tako da je on ustvari samo marioneta većih sila, ali vidimo njegovu spremnost na pristanak na MAP, samo mora vidjeti kako će to predstaviti svojim biračima – navodi Marić.