Jedan od ključnih problema mladih iz grada današnjih posjetilaca Parlamenta je insistiranje vlasti na podjelama i 24 godine nakon rata. 2002. godine pokušalo se s konceptom spajanja djece, ali nikada nisu preduzeti svi potrebni koraci u realizaciji tog koncepta.
“To je zazvučalo jako zanimljivo da dvije populacije koje su bile u potpunost odvojene, stave se barem pod isti krov. I onda se nešto započelo i nije završilo i bilo je neka reforma. Stalno imamo neke kozmetičke promjene koje na kraju budu kamen spoticanja“, kazao je Damir Marjanović, delegat u Domu naroda Parlamenta FBiH.
Taj kamen spoticanja ispostavio se ludim kamenom na koji je nedavno stalo dvoje mladih iz Travnika i dvije škole pod istim krovom postale su simbol najljepše ljubavne priče. Zašto rade na razdvajanju ljudi, pitali su mladi iz tog grada danas parlamentarce.
“Zbog čega to rade, zbog čega razdvajaju škole, zašto sve vjere ne budu u jednoj istoj školi, da se svi druže a ne da nas dijeli jedna ograda od dva metra“, upitala se Džejla Halilović, učenica Srednje škole u Travniku.
“Mi smo zapravo svi isti ljudi, s tim da nas dijeli ta neka ograda od dva metra koja uopšte nije tako strašna, mi se družimo“, kazala je Esmeralda Kalibić, učenica Srednje škole u Travniku.
“Poznajem djecu iz tih škola i oni se međusobno odlično druže, ali stariji to uništavaju“, dodala je Lamija Zajmović, učenica Srednje škole u Novom Travniku.
Poruke mladih iz Travnika mogle bi se protumačiti i tako da segregacijski fenomen dvije škole pod jednim krovom nije više potrebno analizirati. Iskrenošću dječije duše, nepoznavanjem razlika koje nisu dodatni motiv za pružanje ruke, sveden je na vrlo jasnu želju – budimo prijatelji. Sve i da je ograda među njima dio surovog sociološkog eksperimanta, a ne tragičnih ratnih sukoba, vrijeme je da prestane biti podsjećanje na besmislena razdvajanja i podjele, piše “N1“.
