Manšar je, naime, ispred svog šatora improvizovao fast food restorančić, u kojem, na zemlji pod vedrim nebom, spravlja tradicionalno istočnjačko jelo ‘parata’.
Mada se migranti često žale da u kampu nemaju dovoljno hrane, aktivisti Crvenog krsta, koji brinu o izbjeglicama na Vučjaku, tvrde da to baš i nije tačno, piše “Srpskainfo“.
– Nije ovdje u pitanju glad, nego potreba za domaćom hranom, na koju su navikli. Mi im dijelimo hranu dva puta dnevno, u vrijeme doručka i za ručak, a pošto mnogi stanu u red i po više puta, u prosjeku, svaki čovjek dobije za svaki obrok po dvije porcije. Ali, razumijem ih što sebi spremaju hranu, to je ljudski – kaže Muhamed Ćeić, mladi volonter Crvenog krsta, Bišćanin koji je nedavno maturirao u Gimnaziji i sada se sprema za studije medicine.
Inače, Tarek svoju paratu prodaje po marku za komad i biznis mu dobro ide.