Upravo tog dana s izabranikom Inasom Dagojom postala je poznata u regionu. Njihova fotografija ispred škole u Travniku, koju moderna demokoratija zove “dvije škole pod jednim krovom” postala je hit.
Ubrzo su svi mediji pisali o njihovoj ljubavi i fotografiji koja je srušila predrasude da ljubav nije moguća ako vjera supružnika nije ista.
A Inas i Ella danas su u braku, ona katolkinja, on musliman, tek vjenčani, fotografirali su se kao mladenci baš tamo, svako sa svoje strane ograde, koja ih je razdvajala, ali na kraju nije uspjela rastaviti.
O fotografiji, reakcijama na istu, za “Source” portal govorila Elisabeth Ella Hrgić.
Fotografija sa vašeg vjenčanja u našoj zemlji proglašena je fotografijom godine. To je priča koja je mnoge dirnula, a mnoge ostavila bez teksta. Da li ste očekivali tolike reakcije javnosti?
Ovakve reakcije zbilja nismo očekivali. Kada sam pisala objavu, podijelila svoje intimne misli, više sam se posvetila simbolici nego konkretnoj političkoj situaciji. Poprilično žalim što su mi postavke objave bile na javno jer su ‘bukvalci’ to shvatili kao otvoren napad na KŠC (katolički školski centar). Moje školovanje u Katoličkom školskom centru ubrajam u jedan od najljepših perioda svoga djetinjstva. I dan danas se radujem kada sretnem nekoga od profesora. Uvijek sam naglašavala kako je KŠC tip škole koji te najbolje pripremi za fakultet i redovno učenje, a o tom govori sama činjenica da iz moje generacije nekih 85% učenika ima upisan ili sad već završen fakultet. Ponosno stojim iza toga da imam prijatelje i prijateljice koji su inžinjeri, stomatolozi, laboranti, pravnici, a neki uskoro i doktori.
Kažete da je bilo i negativnih komenatara na vašu fotografiju, koliko vas oni pogađaju?
Negativnih komentara je bilo, međutim kada uzmem u obzir količinu ljudi koji su nam poželjeli sreću ili štaviše podijelili svoje životne i naglašavam uspješne priče o mješovitim brakovima koji traju po 30-50 godina, ti negativni komentari su apsolutno irelevantni. Pogađaju me samo oni komentari koji se tiču mojih roditelja i njihovog odgoja mene. Sada sam našla sam nekoga ko je odrastao sa istim postulatima u životu, čiji su roditelji snažne ličnosti pune ljubavi za okolinu. Inas je odgovaran, kulturan i osjećajan. To je nešto što svaki roditelj želi od svoga djeteta. Tako da rado govorim o tome kako su nam roditelji uspješni.
Postoje li ‘barijere’ u našoj zemlji, pa i kada je ljubav u pitanju?
Fizičke barijere u Bosni i Hercegovini u vidu žica, granica i slično su u različitim situacijama možda, ali velikim slovima MOŽDA čak i potrebne. No, Bosanci i Hercegovci vode veću bitku sa mentalnim barijerama. Sa barijerama koje ne dopuštaju njihovim srcima da budu slobodna. Primjetila sam kako su nam duše od malena ‘smrskane’ pravilima koja samo Balkancima imaju smisla. Pravila poput: ‘Nemoj plakati,to samo curice rade’ – pa imamo hrpu muškaraca koji ne znaju pokazati osjećaje. ‘Nemoj se smijati, oplakati ćeš (prisjest će ti)’ I onda vam je čudno kad vidite nekoga da se smije i pleše na kiši, pomislili biste lujka. Zato me iskreno ne iznenađuju negativni komentari, jer naučeni su pogrešno. Mržnja nije nešto s čime se rodiš, ona je naučena.
Kako gledate na svoju budućnost u BiH u vrijeme u kojem nažalost preovladava nacionlna netrpeljivost koja je godinama uzrok velikih problema u ovoj sredini?
U ovom pitanju bih se vratila na komentare gdje nam ljudi poručuju da naš brak nije za ovu državu, region. Mi zaista ne želimo napustiti zemlju gdje smo odrasli. Dali smo 100% od sebe da stvorimo uvjete za život, bez obzira sto je situacija u državi generalno alarmantna. Oboje vodimo uspješne firme. Poprilično smo mladi za takve odgovornosti, pa nemamo možda vremena za prijatelje, rodbinu ili putovanja u onoj mjeri u kojoj bi željeli. Ali gledamo da nađemo neki balans. Bosna i Hercegovina, Hrvatska, Srbija, u biti zemlje regiona su divne i često otputujemo. Dijelimo ljubav prema motorima pa tako da nas skoro svaki vikend možete sresti negdje na cesti.
Što se tiče naše budućnosti ovdje, vjerujem da nećemo imati neki problem. Pet godina smo skupa i nikad nas ljudi nisu pitali za neku intimnu stvar poput vjere i zaboga da li ste u miješanom braku, vjerujem da smo oboje poprilično zanimljive i komunikativne ličnosti gdje jednostavno ljudima ne padne na pamet da nas dijele na takav način. Kao zajednica smo jedan odličan ljubavni film u najavi i nikoga u biti ni ne zanimaju takve stvari.
Iznenadili biste se koliko u stvarnom svijetu niko nema problem sa miješanim brakom, dok u virtualnom svi imaju nešto za reći. Doduše niko iza svoga pravog imena, tu hrabrost ipak nemaju. Nekolicina je lažnih profila koji imaju previše vremena za posvetiti nekome drugome. Takvima predlažem da umjesto što kometarišu naš život, neka se aktiviraju u humanitarnim akcijama kada već imaju toliko vremena za brigu o tuđim životima. Pa bih za kraj i za budućnost poželjela svakome manji pristup internetu, a veći životu, prenosi “Source“.
