Almir Badnjević jedini je doktor nauka iz oblasti bioinženjeringa u Bosni i Hercegovini. Američki magazin Marquis 2016. godine proglasio ga je jednim od najistaknutijih ljudi na svijetu na svojoj listi “Who is who in the world?”, u kojoj se nalazi samo tri posto svjetske populacije. Sa popularizacijom profesije biomedicinski inžinjering u BiH počeo je 2014. godine i predaje na tri univerziteta. Mladima poručuje kako samo radom i znanjem mogu nešto napraviti u životu, a vlastima da je najveći problem Bosne i Hercegovine to što ostaje bez srži pameti koja je čini interesantnom u svijetu.
RSE: Gospodine Badnjević, osnivač ste Društva za biomedicinski inženjering. Šta je to zapravo?
Badnjević: Mi smo osnovali društvo čiji je puni i ispravni naziv Društvo za medicinski i biološki inženjering u BiH. Naziv smo uzeli upravo zato što se međunarodna federacija naziva International Federation for medical and biological engineering (IFMBE), a s obzirom na to da svaka zemlja teži da ima predstavnika u IFMBE, onda smo mi uzeli praktično identičan naziv, kao i međunarodna federacija. Šta je to? To je prije svega nevladina, neprofitna, nepolitička organizacija koja ima za cilj promociju medicinskog i biološkog inženjeringa, odnosno biomedicinskog inženjeringa na području Bosne i Hercegovine. Društvo su osnovali, između ostalog, predstavnici, ljekari, medicinski fizičari, genetičari, biolozi, inženjeri elektrotehnike, IT-a, genetike itd, koji su imali želju da se napravi krovna organizacija na području Bosne i Hercegovine, koja će zajedničkim snagama, svaka u svom domenu, da promovira biomedicinski inženjering. Kad se kaže biomedicinski inženjering, misli se prije svega na jednu vrstu inženjerske oblasti, gdje se primjenjuju znanja, tehnike, tehnologije, iskustva inženjerska, da bi se riješili problemi u medicini. Ti problemi mogu dolaziti iz hemijskog aspekta, mogu dolaziti iz biološkog aspekta, mogu dolaziti neki direktno zdravstveni aspekti, itd.
RSE: Gdje se koristi i u kojim medicinskim oblastima?
Badnjević: Nemoguće je pričati o bilo kakvoj modernoj medicini, danas gotovo da nema neke medicine, a da nije moderna. Medicina, kako s aspekta dijagnostike, tako i s aspekta terapeutike, nema mjesta koje ne koristi proizvode biomedicinskog inženjeringa. Nemoguće je napraviti bilo kakvu dijagnostiku bez upotrebe bilo koje vrste medicinskog uređaja, a s druge strane, svaki medicinski uređaj koji trenutno možemo bilo gdje vidjeti, u principu je proizvod biomedicinskog inženjeringa. Niti bi taj medicinski uređaj mogao da napravi inženjer, a da nije imao zahtjev nekog ljekara i da nije znao tačno šta mu treba i kako mu treba, niti bi sam ljekar ikad bio u mogućnosti da izradi neko softversko, hardversko i mehaničko rješenje da nije imao suradnju samih inženjera.
RSE: Koliko Drušvo u BiH ima članova i kakva su dostignuća?
Badnjević: Društvo u BiH trenutno ima oko 80 članova, stalnih članova, iz svih prethodno pobrojanih oblasti, dolaze sa različitih univerziteta, imamo također i studenata, i profesionalaca koji rade u privatnim kompanijama, u zdravstvenim ustanovama itd. Dostignuća – osnovano je 2014. godine, 2015. godine smo odmah organizovali prvu konferenciju za medicinski i biološki inženjering, 2016. smo provodili projekat kojeg je finansiro UNDP, Dijalog za budućnost. To je bila škola za biomedicinski inženjering koja se sastojala od različitih interaktivnih radionica, ljetne škole, gdje su, u principu, iz svakog grada iz Bosne i Hercegovine dolazili srednjoškolci koji su bili zainteresovani.
Bilo je objašnjeno šta je biomedicinski inženjering, koje su mogućnosti, šta sve postoji. Taj projekat je trajao godinu dana, prošli smo kroz sve gradove u Bosni i Hercegovini, upoznavali ljude oko toga. Druga konferencija o medicinsko-biološkom inženjeringu, međunarodna, okupila je preko 800 učesnika iz 40 zemalja svijeta, održana je u Sarajevu 2017. godine. 2018. godine sprovodili smo TAIEX projekat, sa pet različitih radionica, pet različitih tematika. To je također evropski projekat koji se sastoji iz tema kao što su medicinska fizika, biosenzori, biomedicinski signali i sistemi, nano tehnologija i genetika, a 2019. godine, jer svake dvije godine organizujemo međunarodnu konferenciju, to je bilo od 16. do 18. maja u Banjaluci, gdje su bili predstavnici iz preko 45 zemalja svijeta. Prihvaćeno je i objavljeno od strane Springera 116 naučnih radova, imali smo osam izuzetnih svjetskih predavača, preko 500 učesnika. Konferencija je trajala tri dana. Uz to je bio i studentski kongres, prvi put, kojeg je organizovao Medicinski fakultet u Banjaluci, zajedno s nama, kao partner naše Konferencije.
/**/ /**/ /**/ Tim studenata koji je nedavno osvojio prvo mjesto na ovogodišnjem takmičenju “EUROBOT 2019” u Francuskoj
PROČITAJTE I OVO:
Nagrađeni za robotiku u Evropi, kući bez priznanja
RSE: Koliki je interes za medicinski bioinženjering u Bosni i Hercegovini, a koliki u svijetu?
Badnjević: Kad pričamo o toj oblasti, možemo reći da se ta oblast u BiH aktivirala i ljudi su počeli da se više upoznaju s tom oblasti od 2014. godine, kad su počele sve ove aktivnosti. U svijetu je to, naravno, dosta duže, postoje već studijski programi za te oblasti, postoje ljudi koji su završili upravo tu oblast, imaju to naučno zvanje, imaju magistre, doktore nauka iz oblasti biomedicinskog inženjeringa, postoje ljudi koji su već 30 godina klinički inženjeri, završili su fakultet iz oblasti kliničkog inženjeringa, itd. Ja volim reći da Bosna i Hercegovina ima svoje prednosti, sada možemo da tražimo mogućnosti u BiH u ovoj oblasti, prije svega u kreiranju raznih vrsta ekspertnih sistema, primjene vještačkih neuronskih mreža za predikcije, dijagnostike i klasifikacije određenih bolesti. Tu Bosna i Hercegovina sigurno ima jako puno mogućnosti, jer imamo i jako puno ovih IT kompanija, treba samo da se uvežu u projekte iz ove oblasti, tu sigurno možemo dosta doprinijeti. S druge strane, velike svjetske sile, kao što su Amerika, Japan, Kina i ostali, koji su u ovoj oblasti, one sebe dokazuju u oblastima same proizvodnje, kreiranju nekih velikih sistema, što mi u Bosni i Hercegovini ne možemo, jer nemamo infrastrukturu za takvo nešto, ali da budemo dijelovi nekih projektnih rješenja koja se koriste za to, to možemo da budemo, definitivno.
RSE: Kolike su stvarne potrebe u Bosni i Hercegovini za biomedicinskim inženjeringom, koliko je praktično prisutan u bolnicama i kliničkim centrima na području BiH?
Badnjević: Svjetska zdravstvena organizacija dala je jednu preporuku gdje je rekla da svaka zdravstvena ustanova mora u svom sastavu da ima kliničke inženjere, biomedicinske inženjere itd. Susjedna Hrvatska je to riješila, oni već imaju klasifikaciju – klinički inženjeri, biomedicinski inženjer, imaju svoje koeficijente i sve ostalo. Bosna i Hercegovina, kad riješi i ispoštuje te svjetske, globalne smjernice, kad stavi u sistematizaciju potrebu za ovim ljudima, time će se i potreba za zapošljavanje u zdravstvenim ustanovama povećati, potražnja će biti. S druge strane, više se o medicinskim uređajima, o tretmanima, planiranju određenih operacija, o održavanju određenih vrsta informacionih sistema, održavanju medicinske opreme i ostalim stvarima, neće baviti inženjeri građevine, inženjeri arhitekture, saobraćaja i slično, kojima je jedina veza sa biomedicinskim inženjeringom što se i jedni i drugi zovu inženjeri. Ja se iskreno nadam da kad ispoštujemo neke preporuke koje su nam propisali, koje koriste kao primjer dobre prakse, samim tim ćemo poboljšati sam zdravstveni sistem u Bosni i Hercegovini.
RSE: Da li je situacija dodatno usložnjena ako se zna da BiH nema državno ministarstvo zdravstva, već je ova oblast na nivou entiteta, odnosno kantona na nivou Federacije?
Badnjević: Naravno. Nama je problem, što se toga tiče, i s aspekta obrazovanja, i s aspekta zdravstva. Po meni su to dva goruća problema koje definitivno treba riješiti, treba da se smanje administracije za te kantonalne i ostale nivoe, da se napravi jedno centralizirano mjesto koje će početi da povlači sve evropske direktive, kao što to rade sve evropske države, samim tim da se fokusiramo na jednom mjestu, koje će biti centralizovano i koje će raditi za dobrobit i razvoj svih naroda u Bosni i Hercegovini.
RSE: Vi predajete na tri univerziteta. Kakav je interes mladih u BiH za ovu oblast?
Badnjević: U zadnjih par godina, s obzirom na to da baš na Međunarodnom Burch Univerzitetu ima odsjek za genetiku i bioinženjering, zadnjih par godina svaki put je kvota ispunjena s aspekta studenata, jer se upisuje isključivo samo 30 studenata. Kad se uzme u obzir da se radi o privatnom univerzitetu, sasvim sigurno možemo reći da je to i više nego dovoljno, jer i da se upiše više od 30 studenata na taj odsjek, to bi već bila neka vrsta hiperprodukcije samog kadra. Nema potrebe da se proizvodi toliko ljudi. Mislim da su studenti i mladi ljudi kod nas dovoljno pametni i zreli, da znaju odabrati i pronaći najbolja rješenja za sebe, za svoj životni put. Jako veliki broj njih upravo to i uradi i sasvim sigurno da neće imati problema u budućnosti oko zaposlenja, kako u Bosni i Hercegovini, tako i bilo gdje vani.
RSE: S obzirom na to da ste i Vi mlad čovjek, koja je poruka koju im šaljete, i na predavanjima i mimo njih?
Badnjević: Volim svima govoriti da se prije svega pouzdaju u sebe, ona stara “u se i u svoje kljuse”, da sami ulažu u sebe, u svoje znanje, da grade iskustvo. Jedino na takav način će biti sutra i prepoznati i priznati. Ja kažem, najmoderniji i najprivlačniji posao u Bosni i Hercegovini je definitivno politika. Bilo bi interesantno vidjeti koliki procenat stanovništva BiH se bavi politikom. Zato imamo jako puno nekih lica, naročito mladih lica, koja se jako često mijenjaju, nestaju odjednom, jedne godine su popularni, itd, tako mislim da je pravi lijek, odnosno borba za sebe i za svoju buduću egzistenciju samo ulaganje u sebe i u svoje znanje i sasvim sigurno rezultati moraju doći.
RSE: Pretpostavljam da Vas je ta motivacija vodila i kroz život, pa onda možda nije slučajno da ste 2016. svrstani na listu najistaknutijih ljudi na svijetu, što je najveća baza uspješnih i odabranih biografija. Tu se nalazi tri posto ukupne svjetske populacije. Uopšte, kako ste se osjećali kada su Vam javili?
Badnjević: Da, Marquis “Who’s Who in the World” je definitivno baza koja laska. Svako ko dobije informaciju da je prihvaćen tu i da je njegova biografija prošla određene kriterije, usvojena i ubačena među biografije od tri posto ljudi, pa kakva god da je ta lista, da je lista najvećih idiota na svijetu, valja se naći među tri posto najvećih idiota u svijetu, a ne ovo, totalna suprotnost, tri posto najuspješnijih ljudi. Međutim, ono na što sam posebno ponosan je u principu nagrada koju smo dobili, namjerno potenciram “smo”, jer je to nagrada za naš tim, to je nagrada za Bosnu i Hercegovinu, a to što smo 2018. godine nas četvero iz Bosne i Hercegovine kao tim dobili svjetsko priznanje i broj jedan, nagradu za najbolje istraživanje, rad, odnosno članak, na svijetu, iz oblasti kliničkog inženjeringa. Da se dodjeljuje Nobelova nagrada iz ove oblasti, to je na tom nivou.
RSE: Kakvi su Vam planovi za budućnost?
Badnjević: Kad čovjek manje-više neke stvari riješi, ono što je zacrtao oko naučnih napredovanja, oko profesionalne karijere itd, neki naredni normalni korak bi trebao da bude šta ta ista osoba može da doprinese direktno svojoj državi, da se stvari u samoj državi malo poprave. Tako, sasvim sigurno ćemo tražiti sada načine i alate na koji se način najlakše može malo doprinijeti razvoju same države i kako se mogu sami procesi unutar države malo “zategnuti”, kako ih možemo napraviti malo uspješnijim i boljim, jer odlazi nam jako puno mladih ljudi, ostajemo zaista bez srži, pameti, koja ovu Bosnu i Hercegovinu u principu i čini ovako interesantnom i izvorom znanja. Treba da nađemo neke procese, da nešto uvežemo u samoj državi, tako da nam mladi ljudi baš ovoliko ne idu i da vide da i naša država može da funkcioniše, da doprinese i da ih podrži u njihovim poduhvatima,piše Slobodnaevropa
