Predsjednik Zavičajnog udruženja Davor Vidaković rekao je da je obnovi crkve prethodila želja nekolicine nekadašnjih mještana – školskih drugova da obnove lokalno molitvište, da bi nastavili tradiciju okupljanja dugu oko 200 godina.
On navodi da se molitvište organizuje drugu nedjelju po Đurđevdanu, između 15. i 20. maja u zavisnosti od godine, i da spada u red većih i poznatijih u tom kraju uz molitvišta na Ozrenu, Tumarama i Bočinji.
– Prije tri mjeseca organizovana je akcija kojoj se odazvalo oko pedeset ljudi da se nekadašnji prostor molitvišta okrči od rastinja, a očisti oskrnavljeni crkveni objekat kojeg su povremeno koristili ovčari i stočari – kaže Vidaković.
On ističe da se poslije 24 godine na ovogodišnjem molitvišu, održanom 19. maja, okupio veliki broj nekadašnjih mještana, što je bilo podstrek za obnovu crkve čija je izgradnja započela 1988. godine.
– Mnogi nas pitaju zašto gradimo crkvu gdje ne živi niko. Fizički možda i ne živi, ali su mještani duhovno vezani, a poneki od nas obiđu nekadašnja ognjišta i isplaču se kada vide kako sve to sada izgleda – kaže Vidaković i dodaje da se izgradnja realizuje uz blagoslov Njegovog preosveštenstva episkopa zvorničko-tuzlanskog Fotija.
On ističe da se na obnovi crkve radi srcem i iskreno.
– Radi se svake nedjelje. Uvijek bude naša tradicionalna muzika – šargija i violina. U akciju se uključio širok krug ljudi zahvaljujući društvenim mrežama, a za složene zahvate angažuju se profesionalni majstori – navodi Vidaković.
Prema njegovim riječima, primarni cilj je da se narod svake nedjelje okuplja i druži, a procjene su da bi crkveni objekat mogao biti osveštan već naredne godine, ukoliko se održi dosadašnji tempo izvođenja radova.
– Pozitivno je i važno što smo se ponovo okupili. Ozidali smo oltar. Već sastavljamo krov. Zvonik je izidan. Izliven časni presto, urađena oltarska apsida, veći zahtjevni radovi su urađeni. Imamo razgovore za unutrašnju i vanjsku malteražu. Struja je razvedena i doveli smo vodu – kaže Vidaković i poručuje da su dobrodošli svi koji hoće da pomognu.
On napominje da je izričit i istrajan da se u ovu priču ne uplete politika.
– Crkvu gradimo narodu. Namjera nam je da po izgradnji barem tri do pet puta godišnje bude služena liturgija. Da se organizuje slava crkve i molitva. Da, osim parastosa, bude vjenčanja i krštenja, da bi crkva ponovo bila simbol rađanja i života u ovom kraju koji je zamro 1995. Godine – naglašava Vidaković.
On kaže da su se u Gornji Rakovac vratile svega dvije porodice od nekadašnjih 430 kuća, kao i da su obnovljene četiri kuće koje vlasnici posjećuju vikendom i zahvaljujući kojima taj kraj nije zarastao.
Vidaković je istakao da su tokom početnih radova na izgradnji crkve nesebičnu pomoć, dajući na korištenje struju i mješalicu, pružile prve komšije Bošnjaci, a načelnik opštine Maglaja Mirsad Mahmutagić intervenisao je da se popravi putna infrastruktura.
On ocjenjuje da su zahtjevi prema maglajskoj administraciji realni i da očekuje podršku i u postavljanju saobraćajnih tabli koje će usmjeravati prema Gornjem Rakovcu, kao i uređenje putne infrastrukture. Vidaković je najavio i realizaciju projekta obnove deset porušenih kuća i naveo da je u tom pravcu uspostavljena komunikacija sa predstavnicima OEBS, piše “Srna”.
