Tom prilikom prikazan je i njegov dokumentarac pod nazivom “Antifašista”, a nakon toga su brojna udruženja iz Mostara prigodno darivala Jamesa.
Jammes je ustvari u Mostar došao kao vojno lice u mirovnu misiju. Prošao je tad, prisjeća se, kroz teritoriju koja je bila pod kontrolom HVO-a.
– Nije to bila ideja, jednostavno sam osjetio potrebu da dođem i pridružim se Armiji RBiH. U Mostaru je tad napadnuta humanost, civilizacija i nisam mogao to da gledam na televiziji, kazao je bivši profesionalni britanski vojnik koji je 1992. došao da pomogne onima kojima je pomoć bila potrebna.
Prisjetio se i ultimatuma HVO-a upućenog Armiji RBiH iz zime 1992. i 1993. da svi stranci moraju napustiti Mostar. Usprotivio se, jer kako kaže nije želio da se historija piše mimo njega.
– Morao sam otići. Napad HVO-a na Mostar sam gledao u Škotskoj i nisam mogao sjediti skrštenih ruku. S novinarskom ekipom sam se vratio i pridružio Armiji Republike Bosne i Hercegovine, prisjetio se.
Rušenje Starog mosta doživio je kao smrt svoje bake koju sam volio najviše na svijetu i koja je bila zaštitnik cijele njegove porodice.
– Kad je pao on, kao da se raspala i zajednica koja ga je okruživala stotinama godina. Kad su ga zločinci srušili kao da ga su ga željeli izbrisati iz historije, kazao je James.
Priznao je da je bio u dilemi da li da počne sa objavljivanjem materijala koje je snimio tokom agresije i sačuvao kroz godine. Pribojavao se da to kod ljudi može probuditi lijepa sjećanja. Ipak je to učinio, ne sluteći da će u Mostaru postati poznat i omiljen.
– Sve što imam ću ustupiti vrijednim ljudima iz Centra za mir, kako bismo od zaborava zajedno očuvali ono kroz što su prošli ovi ljudi i ovaj grad, dodao je,pišu Vijesti
Kazao je na kraju da svoje prijatelje iz vremena rata poput muzičara Derija Nazečića i Saše Đermanovića voli kao rođenu braću.
Uslijedio je koncert Mo Army benda na kojem je promovisan novi materijal pod nazivom “Da se ne zaborave”, koji je objedinio patrotske pjesme nastale u doba agresije na grad.
