Ipak, vrlo često se u Bosni i Hercegovini dešava da takva vrsta snimka apsolutno ništa ne znači, pa u konačnici zaplati samo onaj ko je autor tog snimka, te bude pokrenut krivični postupak protiv njega.
Portal “Source” je pozvao poznatog sarajevskog advokata, Omara Mehmedbašića, kako bi nam pojasnio zakonsku regulativu koja se tiče snimanja video i audio sadržaja, u kojim okolnostima se može snimati, gdje se smije snimati i na koji način će se taj materijal upotrijebiti kao dokazni materijal na suđenju.
Podsjećanja radi, Krivični zakon FBiH u Članu 188 (Neovlašćeno prisluškivanje i zvučno snimanje) kaže sljedeće:
“(1) Ko putem posebnih naprava bez odobrenja prisluškuje ili zvučno snimi razgovor ili izjavu koja mu nije namijenjena ili omogući nepozvanoj osobi da se upozna s razgovorom ili izjavom koja je neovlašćeno prisluškivana ili zvučno snimljena, ili ko neovlašćeno prisluškuje ili snimi tuđe poruke u računalnom sustavu, kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do tri godine.
(2) Službena osoba koja učini krivično djelo iz stava 1. ovog člana u vršenju službe, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina”, stoji u Krivičnom zakonu FBiH.
Ipak, postoje situacije kada se snimak može upotrijebiti u svhu suđenja, ali kako kaže naš sagovornik, u zavisnosti od same situacije u koju svrhu se koristi i na koji način.
“Svako snimanje bez naredbe tužilaštva se ne može tretirati kao dokaz. U tim situacijama se slični snimci mogu uzeti kao neki putokaz, ali se u biti ne može iskoristiti kao dokaz. Druga je stvar kada na javnim mjestima kamera snimi nešto, pljačku ili slično, ali opet tužilaštvo mora dati naredbu za izuzimanjem snimka od tebe, da ga koriste kao dokaz. Oni naredbom od tebe mogu uzeti taj snimak, kao neposredni dokaz, ali tajno praćenje i snimanje ne može biti dokaz. Druga je stvar ako snimak nastane u određenom momentu, kao kada kamera snimi nešto na javnom mjestu i slično. Ali, to nije bilo tajno snimanje, sve je bilo javno”, kaže Omar Mehmedbašić za Source.ba portal.
Naš sagovornik napominje da je veoma bitna razlika između tajnog i javnog snimanja, te da to određuje da li se nešto može iskoristiti kao dokaz na suđenju ili ne može.
“Čovjek razbije staklo na objektu, kamera koja snimlja okupljanje na javnom mjestu to snimi, tužilac traži izuzimanje snimka i može se iskoristiti na suđenju. Ali, da sada tajno pratiš nekoga ko je otišao u automobilu sa ljubavnicom i objaviš to, to ne možeš da uradiš po zakonu”, ističe Omar.
Na YouTubeu se mogu pronaći brojni video materijali bahatosti vozača državnih službenika, a gotovo da nijedan od sličnih slučajeva nikada nije riješen na način da je spomenuti vozač platio neki vid kazne za svoje nesavjesno i bahato ponašanje u saobraćaju, upravo na osnovu snimka na kojem se jasno vidi kako krši saobraćajne propise i ugrožava živote svih učesnika u saobraćaju.
Advokat Omar Mehmedbašić (Foto: Source.ba)
“Taj snimak tužilaštvu može biti samo putokaz da dođu do nekih svjedoka, očevidaca i sl. Ali, to već podrazumijeva tajno snimanje. Istražiteljima to može samo biti povod da shvate ko je vozač u drugom automobilu, pa da ga pozovu kao svjedoka i pitaju ga: ‘Je li te ovaj pretekao?’ Međutim, to se ne može emitovati kao dokaz na suđenju. Imate situaciju kada tužilaštvo naredi tajno snimanje, u slučaju narkomanije i dilera, pa se i tu mora sve pojasniti zbog čega si ga tačno snimao i za šta se taj dokazni materijal koristi. Ne možeš snimati svakoga koga ti želiš, ako ti to tužilaštvo ili sud ne narede”, kaže Mehmedbbašić.
Omara smo upitali da nam kratko prokomentariše napad Huse Ćesira na novinare Žurnala, koje je optužio da ga snimaju bez dozvole. Prema Mehmedbašiću, zakonska regulativa je sljedeća:
“Novinari su u tim situacijama uvijek upravu. Zašto? Ne možeš nikoga napadati, odeš i prijaviš ga za neovlašteno snimanje, jer postoji zakon, i to je to. Ti mene sad snimaš, a ja onda dođem i opalim te šakom, pa ja radim isto što i ti. Ako to mene nervira, nazovem policiju, prijavim neovlašteno snimanje i gotovo. Zbog takve reakcije novinari su uvijek upravu”, kaže na kraju razgovora za Source.ba portal advokat Omar Mehmedbašić.
