Nestaće, jer će se radno sposobni narod razbježati, pa neće imati ko da plaća poreze, da puni budžet Republici Srpskoj i džepove osionim poslodavcima i korumpiranim činovnicima, koje je RS brižno odgajala sve ove godine. Neće, bogami, imati ko ni da da glasa, ni da aplaudira budalaštinama na mitinzima i kontramitinzima. Preživjeće, eventualno, Kočićev zbor, ali samo zbog gastarbajtera i bikova, piše Milkica Milojević u kolumni za “SrpskaInfo“.
U Republici Srpskoj rad na crno nije incident nego način poslovanja. Od bijednih 450 KM minimalca, što je 230 evra, neki radnci moraju gazdi vratiti 50 KM. Oko 35.000 radnika prijavljeno je na pola radnog vremena, samo što ta četiri radna sata traju i do 16 sati dnevno.
A svu tu silu i nepravdu u cijeloj RS treba da isprave 44 inspektora, većinom tete i čike stariji od 55 godina. Mlađi i okretniji, vele, neće da rade taj „ciganski“ posao, jer im bahati poslodavci naizmjenično nude koverte, vrijeđaju ih, ponižavaju i maltretiraju.
Poslodavci i sindikalci tvrde da je rješenje svih ovih problema reforma inspekcija. Malo morgen! Ne može se na krivo nasađeno reformisati. Ako imate državu zarobljenu korupcijom, političare koji ne štite ni državu, ni svoje potencijalne birače, nego poslodavce, i to ne sve poslodavce, nego samo odbrane, ako imate poslodavce koji otimaju od radnika da bi dali političkim partijama, ako imate poreski sistem u kome država igra naopakog Robin Huda, koji otima od siromašnih i daje bogatima… šta tu ima da se reformiše. Jedino rješenje je revolucija, što će reći korjenita promjena odnosa moći.
Ako se to ne desi, profesori će i dalje bježati u Evropsku uniju da tamo dostojanstveno žive od svog rada: čišćenja klozeta i kičmanja na baušteli. Jer, većina ljudi nisu po prirodi ni revolucionari ni reformisti i neće da svoj život utucaju u popravljanje otadžbine, koju su drugi opljačkali i obeščastili.
