Federalni zavod za statistiku, kako su naveli, “s ciljem potpunog informiranja”, u saopćenju za javnost podsjetio je da od 2008. godine ne objavljuju potrošačku korpu. Objašnjavaju da u Evropskoj uniji ne postoji standard za izračunavanje minimalne potrošačke korpe, te su objasnili da Zavod, umjesto toga, svake četvrte godine provodi Anketu o potrošnji domaćinstava. Međutim, posljednja takva u BiH je provedena 2015. godine.
– Na osnovu podataka prikupljenih Anketom izračunavaju se prosječni mjesečni izdaci domaćinstava koji se po definiciji i metodološkom pristupu ne mogu izjednačiti sa potrošačkom korpom koja je ranije objavljivana. Iznos od 1.508,04 KM odnosi se na prosječne mjesečne izdatke domaćinstva sa prosječnim brojem članova (3) u Federaciji BiH – saopćili su iz Zavoda.
Kako objašnjavaju, prosječna potrošnja domaćinstava, pored izdataka za hranu i piće obuhvata i one za alkoholna pića i duhan, odjeću i obuću, stanovanje, energente, namještaj, kućanske uređaje, zdravstvo, prijevoz, komunikacije, obrazovanje, rekreaciju i kulturu, restorane…
Bez obzira na to pod kojom statističkom kategorijom podatke objavljivali, upitno je da je će iznos od 1.500 maraka biti dovoljan sve navedene potrebe tročlane porodice. Da ove podatke ne treba uzeti “zdravo za gotovo”, kažu i u udruženjima potrošača. Dokaz tome je, kako kažu, činjenica da se kućanski aparati, npr. uglavnom ne mogu kupiti kešom od redovnih primanja, već na rate ili kredit. Pri tome, objašnjavaju da kupovina mašine za rublje ili suđe nije nikakav luksuz, već osnovna potreba domaćinstva.
– Prije svega, podaci o potrošnji su vrlo stari, a ove o potrošačkoj korpi koje objavljuju sindikati, ne uzimamo kao posebno dobre. Mi pokušavamo napraviti liste proizvoda, gdje bi građani popunjavali upitnike, ali to istraživanje je vrlo skupo, nemamo novca za to – objašnjava Gordana Bulić, predsjednica Kluba potrošača Tuzla.
Komentirajući iznos od 1.500 za tročlanu porodicu, odnosno 2.000 KM koliko je po toj logici potrebno za četveročlanu porodicu, Bulić kaže da se postavlja pitanje šta spada u tih 1.500-2.000 KM.
– To bi trebalo da su one robe koje standardno uzima jedna četveročlana porodica. Međutim, imamo i one druge troškove, ono što se uzima mimo marketa, npr. kupovina frižidera, usisivača, namještaja, automobila… To su sve, da kažemo “investicijske” robe, mnoge od njih uzimamo na kredit, na rate. Dakle, osim te potrošačke korpe, koja se podmiruje iz redovnih mjesečnih primanja, u realne troškove jednog domaćinstva treba dodati i rate za auto, mašinu za veš… Dakle, tim podacima o potrošnji treba pristupiti s oprezom – naglašava Bulić.
Bulić: Mnogo robe uzimamo na kredit
Naglašava i da su primanja često mnogo niža od onoga koliko izračunaju statističari ili sindikalci.
– Veoma puno četveročlanih porodica živi od jedne plaće, koja nije viša od 700 do 800 maraka. Veliko je pitanje kako oni preživljavaju, kakav im je kvalitet ishrane, u kakvim uvjetima stanuju… Jasno je i zašto u mnogim slučajevima radi samo jedno od supružnika, jer je puno skuplje da plaćaju čuvanje jednog ili dvoje djece u obdaništvu, a da žena radi u trgovini za 400-500 KM – kaže Bulić.
Naglašava da se građani gotovo svakog mjeseca susreću sa dodatnim troškovima. Tako oni koji imaju školarce uveliko prebiru po džepovima kako bi ih spremili za skori početak nove škoske godine. Iznosi za opremanje jednog školarca mjere se u stotinama maraka, s obzirom na to da npr. samo jedan udžbenik košta između 10 i 20 KM.
– Početak školske godine je posebna priča. Udžbenici, pribor, odjeća, obuća… Sve su to dodatni i visoki izdaci u odnosu na plaće koje imamo – kaže Bulić.
Sa zebnjom se očekuju i hladniji dani i nabavka ogrjeva, odnosno početak grijne sezone, kada će računi za energente biti puno viši,piše Faktor
Izvor:
