Iz Inicijative Jer me se tiče podsjetili su da okolinska dozvola deponiji ističe polovinom septembra, a da je resorna ministrica okoliša i turizma FBiH Edita Đapo nedavno izjavila da će istu oduzeti, tačnije da je neće produžiti ukoliko se ispostavi da je na deponiju odlagan medicinski i animalni otpad.
Nijaz Hodžić je istakao pitanje nadležnosti kada je riječ o odlaganju otpada i odlukama koje su ranije donesene, a tiču se Uborka. Tvrdi da u zakonima i propisima jasno stoji kako je za javne deponije poput ove nadležna isključivo Federacija BiH, tvrdeći i da odluke koje su donijele u ovom slučaju institucije HNK-a, nisu legalne.
Navodi i da je vlast dosad uradila jako malo od onoga na što se obavezala koncem juna. Uređen je tek potok Sušica, te su uklonjene sve divlej deponije oko deponije Uborak. S druge strane, tvrdi da nije ništa rađeno kada je riječ o iznalaženju nove lokacije za deponiju, a nisu raspisani ni tenderi za sanaciju i zatvaranje stare depnije, odnosno za nabavku prečistača otpadnih voda i za staru, i za novu deponiju.
Problem Uborka star je više od deceniju. Deponija je izgrađena prije više od trideset godina, ali u preratno vrijeme i u poratnim godinama nije zagorčavala živote stanovništvu Vrapčića i Bijelog Polja. U početku, problem je predstavljao nesnošljiv smrad nastao usljed postupanja sa otpadom mimo propisa, da bi sve kulminiralo proljetos kada je u javnost lansirana informacija o deponovanju mulja sa prečistača otpadnih voda, koji navodno sadrži piralen koji je kancerogen.
Bio je to okidač za nezadovoljne građane koji su po prvi put nastupili organizovano, te spriječili deponovanje tokom deset dana protesta. Na koncu je postignut dogovor sa gradskim čelnicima, pokrenuta je inicijativa ka federalnoj vlasti, međutim zasad izostaju konkretni koraci. Grad Mostar u ovom slučaju ostaje nemoćan, sve dok se ne održe lokalni izbori koji bi ovom gradu nakon decenije u blokadi, vratili Gradsko vijeće.
