Ove godine u našoj zemlji izvršeno je tek sedam transplantacija od živih davalaca organa, a nijedna od mrtvih davalaca. U isto vrijeme u Evropi je izvršeno 26.726 transplantacija bubrega, a u svijetu 85.508 transplantacija.
Brojni su problemi koji su doveli do ovakve situacije u našoj zemlji, od nezadovoljavajućeg prostora, nedostatka stručnog kadra i nove opreme, ali najviše državni sistem zdravstva koji ne funkcioniše kako bi trebao.
Širenje dezinformacija
I pored teške situacije, kako za pacijente, ljekare i udruženja koja kontinuirano rade na podizanju svijesti građana o važnosti darivanja organa i transplantacije kao najboljeg liječenja kod zatajenja organa, naslovi u medijima kako cvate crno tržište organima u BiH dodatno im otežavaju borbu.
Predsjednik Udruženja dijaliziranih i transplantiranih bolesnika FBiH Tomislav Žuljević, čovjek koji već 13 godina živi sa presađenim bubregom, ističe kako takvi natpisi indirektno “ubijaju” na desetine pacijenata.
“Takve dezinformacije ubacuju crv sumnje i nepovjerenja građana u zdravstvo i zdravstveni sistem i transplantaciju u BiH. Toplo preporučujem svima da posjete dijalizne centre u FBiH i uvjere se u patnju i težak život ovih pacijenata. Bolesnici su godinama na dijalizi, a nikad ne dočekaju novi bubreg”, kazao je Žuljević na današnjoj konferenciji u Sarajevu koju su organizovala tri udruženja u svrhu otklanjanja nejasnoća i ukazivanja na predrasude i neistine u vezi s procesom transplantacije organa i tkiva u BiH.
Dijalizirani i transplantirani bolesnici Federacije BiH prije dvije godine izašli su na ulice i isključili se s dijalize zbog neusvajanja Izmjena i dopuna Zakona o transpantaciji. Zakon je usvojen u novembru 2017. godine, ali Žuljević ističe kako je ostao mrtvo slovo na papiru.
“Transplantacija i doniranje organa nisu samo područje medicine nego i područje društva, to jest društveno pitanje. S obzirom da su ljudi pokretačka snaga i još važnije, osnovni donori, transplantacijski proces počinje i završava u široj javnosti. Jednostavno bez darivanja organa nema dovoljno transplantacija”, ističe Žuljević.
Ono što malo građana u BiH poznaje jeste kako Federalni fond solidarnosti svake godine izdvaja potrebna sredstva za transplantacije. Ove godine izdvojena su 2,5 miliona KM, ali od toga se jedva potroši i 200.000 KM.
“Ne znamo šta ćemo s tim novcima. Važno je naglasiti kako novac nije problem. Prikupljanje novca za transplantaciju je bespotrebno. Ono što se može uraditi u BiH plaća Fond solidarnosti, a ono što ne može, šalje se u inozemstvo, ali opet snosi Fond solidarnosti. Imamo sve, i ljekare i novac, ali ne i donore. Darivanje organa u drugim državama je normalna stvar. Sa ovim novcem mi bismo mogli uraditi otprilike 70 transplantacija godišnje. Moramo prikazati kako ljudi žive nakon transplantacije. Ja sam evo živ 13 godina sa transplantiranim bubregom i moj se život promijenio u potpunosti. Potrebna nam je sistemska kampanja kroz koju ćemo, kao što je to uradila i Hrvatska, uz poznate ličnosti promovirati donaciju i transplantaciju organa”, kazao je Žuljević.
Briga za pacijente na dijalizi
Prostorni kapaciteti za liječenje dijaliznih pacijenata u BiH su nezadovoljavajući i limitirani su za instalaciju novih i dodatnih dijaliznih mašina. Postoji hronični nedostatak odgovarajućeg kadra koji je angažovan u dijaliznim centrima. Neophodna je nabavka novih mašina jer većine ne zadovoljava kriterije definisane pravilima. Dijaliznim pacijentima dodatno je uskraćen kvalitet dijalize zbog transporta koji često dugo traje i dodatno iscrpljuje pacijente. U nekim centrima transportuju se pacijenti i više od 80 kilometara ili više od dva sata putovanja u jednom smjeru.
“Većina dijaliznih pacijenata, njih više od 70 posto, nikada neće imati mogućnost i šansu za transplantaciju bubrega radi trajnih oštećenja organizma. Ovi pacijenti nisu i neće biti uvršteni na Listi za transplantaciju. Moramo i na njih misliti i omogućiti im dostojanstvene uslove za dijalizu koja se obavlja najmanje tri puta sedmično, pri čemu svaka dijaliza traje najmanje četiri sata”, ističe predsjednica Donorske mreže Halima Resić.
Uprkos brojnim akcijama uz podršku zemalja regije, Evrope i svijeta, broj transplantacija u BiH opada iz godine u godinu. Šefica Odjela za nefrologiju, dijalizu i transplantaciju bubrega Klinike za interne bolesti UKC Tuzla Enisa Mešić naglašava kako se neposredni učesnici u transplantacijskom liječenju osjećaju ulovljeni u paukovu mrežu političkih i birokratskih niti.
“Lutamo labirintom bez velikog izgleda da ćemo izaći. Bolesnici, prije svega, a i mi koji ih liječimo, možemo samo čekati kakvu sudbinu nam nosi sljedeći dan, mjesec, godina. Pozivamo državu BiH da se pokrene, da sankcionira nepoštivanje Zakona o transplantaciji i da omogući hroničnim bubrežnim bolesnicima kvalitetnu dijalizu i transplantaciju od umrlih davalaca”, kazala je danas Mešić.
Potpredsjednik Donorske mreže BiH Senaid Trnačević dodaje kako odgovornost za transplantaciju snosi medicinska vlast, odnosno ministarstva zdravstva. U Federalnom ministarstvu zdravstva postoji ustrojen Tranplantacioni centar sa potrebnim procedurama, ali nema transplantacija.
“Izuzev UKC Tuzla, niko u posljednjihn godinu dana u BiH ne radi transplantaciju bubrega. Klinički centar u Sarajevu prošle godine je uradio jednu transplantaciju burega, a Tuzla 19. U posljednjih osam mjeseci ove godine u Sarajevu nije urađena nijedna transplantacija bubrega ili jetre. Prema našem viđenju, u BiH nema transplantacija jer je potreban veći angažman ministarstava zdravstva u ažuriranju svih procesa u transplantaciji. Ako vijeće za transplantaciju nije aktivno, treba ga aktivirati ili članove promijeniti. Transplant koordinatori u kliničkim centrima ne rade efikasno i aktivno svoj posao. Nema više dokazivanja moždane smrti i pristanka rodbine za doniranje organa od osoba sa dokazanom moždanom smrću. Nema stimulacije koordinatora, stimulacije bolnica niti promocije svih aspekata transplantacije organa u BiH, niti ima planske i sistemske saradnje s medijima. Imamo prostor, opremu, lijekove i obučeno osoblje. Potrebna je samo efikasnija organizacija”, istakao je Trnačević.
Iz udruženja koja se bore za promociju darivanja organa i transplantacije naglašavaju kako svi prioritetni državni organi moraju biti na istoj strani. Jedini pravi put za više transplantacija u BiH, kako ističu, jeste primjena takozvanog Španskog modela u organizaciji i transplantaciji organa, odnosno organizacija preko ministarstava zdravstva, kliničkih i drugih bolnica uz pomoć institucija, medija i nevladinog sektora, prenosi “Klix“.
Odgovori na važna pitanja
Koji organi i tkiva se mogu presađivati?
Bubrezi, srce, jetra, pluća, gušterača, tanka crijeva, rožnjače, srčani zalisci, kosti, tetive, koža.
Da li se religija protivi darivanju organa?
Ne. Sve velike svjetske religije podržavaju darivanje organa . Ako imate ikakvih sumnji u to, razgovarajte s vašim vjerskim vođama.
Može li se darivati samo jedan organ ili tkivo?
Da. Vi možete napisati na donorskoj kartici koji organ ili tkivo želite darovati.
Mogu li davaoci organa odlučivati o tome ko će dobiti nihove organe ili tkiva?
Ne. Darivanje organa se ne prihvata ako je uvjetovano time ko treba da dobije organe.
Da li se davalac organa testira na zarazne bolesti?
Da. Krv mogućeg davaoca se testira na viruse kao što su HIV ili hepatitis.
Može li davalac biti mlađi od 16 godina?
Da, ako je izrazio/la takvu želju za života i ako se roditelji ili staratelji slažu s tim.
Može li se biti davalac organa ako osoba nije potpuno zdrava?
Da. Izuzev ako darujete organ za života. Odluku o tome donosi doktor nakon uvida u vašu istoriju bolesti.
Mogu li stariji ljudi biti davaoci organa?
Da. U slučajevima darivanja rožnjače i nekih drugih tkiva, godine nisu važne. Za druge organe to zavisi od fizičkog stanja , a ne od godina.
Da li darivanje organa odgađa sahranu?
Ne. Kada rodbina prihvati darivanje organa , operacija se učini što je moguće prije i cijeli proces se završi za otprilike 12 sati.
