Kako navode, institucija ombudsmena je istovremeno zaprimila i nekoliko medijskih upita kojima je tražena informacija o stanju u Zavodu za zbrinjavanje mentalno invalidne djece i omladine ”Pazarić”, u momentu sačinjavanja Specijalnog izvještaja o stanju prava osoba s intelektualnim i mentalnim teškoćama u Bosni i Hercegovini (tokom 2018. godine), kao i informaciju u vezi s uvjetima u kojima borave korisnici i rade uposlenici ovog zavoda.
S tim u vezi, kako navode, žele podsjetiti na nekoliko činjenica. Njihovo saopćenje prenosimo u cijelosti:
– Ombudsmeni za ljudska prava Bosne i Hercegovine su tokom 2018. godine pristupili izradi Specijalnog izvještaja o stanju prava osoba s intelektualnim i mentalnim teškoćama u Bosni i Hercegovini i tom prilikom obišli sve ustanove socijalne zaštite u Bosni i Hercegovini i ustanove u kojima su hospitalizirana lica sa mentalnim poremećajima, razgovarano je sa rukovodstvom ustanova i bolnica, korisnicima i pacijentima, a svi utisci i utvrđene činjenice su detaljno opisane u Specijalnom izvještaju. Osim navedenog u navedenom dokumentu su nadležnim organima i ustanovama upućene konkretne preporuke u skladu sa osnovnim principima predviđenim međunarodnim standardima, a sve s ciljem osiguranja unapređenje položaja ove kategorije lica.
Ombudsmeni Bosne i Hercegovine su u Specijalnom izvještaju ukazali na određene zabrinutosti, a koje zbog stepena njihovog utjecaja na kvalitet funkcioniranja ustanova trebaju biti urgentno predmet razmatranja nadležnih tijela. Navedene zabrinutosti odnose se, između ostalog, i na Zavod za zbrinjavanje mentalno invalidne djece i omladine ”Pazarić”. S tim u vezi istaknuto je da su zavodi i dalje u određenoj mjeri oslonjeni na vlastite snage, te da je nejasno definirana politika djelovanja u ovoj oblasti, a što je ustavna nadležnost Federacije Bosne i Hercegovine, ostavila prostor za različite pristupe, što, u konačnici, dovodi do nejednakog tretmana korisnika, iako se finansiranje vrši na isti način. U ustanovama u Federaciji Bosne i Hercegovine i dalje nema klasifikacije korisnika, niti prema starosnoj dobi, spolu, ili u odnosu na tjelesno oštećenje, smetnje u psihičkom razvoju ili duševna oboljenja. Svaka ustanova, a po dolasku korisnika u ustanovu, na temelju dostavljene medicinske dokumentacije i socijalne anamneze, te nakon izvjesnog perioda promatranja od strane stručnog tima ustanove, vrši procjenu zdravstvenog stanja i mogućnosti korisnika, a potom vrši smještaj korisnika u određeni dio ustanove. Sve ustanove imaju interne akte, odnosno pravilnike o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta, međutim, u većini slučajeva primijećeno je da predviđena radna mjesta nisu popunjena stručnim kadrovima, a što se sve može dovesti u vezu sa nedovoljnim finansijskim sredstvima.
Ombudsmeni su ukazali i da postoji visok stepen neintegriranosti ovih institucija u proces zbrinjavanja osoba sa intelektualnim i mentalnim teškoćama, a što je posljedica ne samo njihovih slabosti uvjetovanih nedovoljnom razvijenošću vlastitih kapaciteta, već i nepostojanjem svijesti drugih subjekata, a posebno građana o njihovom značaju. Značajan nedostatak odnosi se i na nepostojanje baza podataka o osobama sa intelektualnim i mentalnim teškoćama, kao i o osobama kojima je oduzeta poslovna sposobnost i koje su smještene u ustanove, što onemogućava strateški pristup uređenju ostvarivanja prava ove kategorije građana.
Kada je riječ o uslovima smještaja i stanju koje je zatečeno konkretno u Zavodu za zbrinjavanje mentalno invalidne djece i omladine ”Pazarić”, upućujemo na predmetni Specijalni izvještaj koji sadrži detaljne informacije u pogledu uslova smještaja, prostornih kapaciteta, te načina ostvarivanja pojedinih prava za osobe koje su smještene u ustanovu.
Ombudsmeni Bosne i Hercegovine ponovno pozivaju nadležne organe da u domenu svojih ovlaštenja i nadležnosti, poduzmu sve potrebne mjere i aktivnosti, koje će omogućiti osobama sa mentalnim i intelektualnim poteškoćama ravnopravan tretman sa ostalim građanima u Bosni i Hercegovini, saopštava “Avaz“.
