Za dva dana navršit će se punih 27 godina od naredbe Štaba vrhovne komande Oružanih snaga RBiH da se svi Okružni štabovi Teritorijalne odbrane potčine Drugom korpusu.
Za prvog komandatna Drugog korpusa imenovan je Željko Knez, a za načelnika Hazim Šadić. Pet mjeseci kasnije na čelo korpusa došao je Hazim Šadić, a od 19. novembra 1994. pa do kraja rata u BiH komandu je predvodio Sead Delić.
Među brojnim zvanicama na današnjem obilježavanju ove izuzetno značajne godišnjice našli su se član Predsjedništva BiH Šefik Džaferović, federalni ministar za pitanja boraca Salko Bukvarević, kao i premijer Tuzlanskog kantona Denijal Tulumović.
Član Predsjedništva BiH Šefik Džaferović Drugi korpus Armije RBiH danas je ocijenio jednim od najorganiziranijih korpusa, naglasivši da je on po mnogo čemu bio prvi i najjači. To je, kako je naveo, uostalom, bila i ocjena Predsjedništva RBiH i Generalštaba Armije RBiH.
“Danas se s posebnim pijetetom prisjećamo 10.235 šehida i poginulih boraca Drugog korpusa. Tih ljudi, koji su svoje živote položili u temelje naše slobode, moramo se prisjećati svakodnevno i zauvijek im biti zahvalni, a o njihovim porodicama povesti brigu. Sa ništa manje pažnje se ne smijemo odnositi ni prema ratnim vojnim invalidima i demobilisanim borcima. Za sve ove godine učinjeno je dosta toga, mnoge boračke kategorije ostvaruju svoja zaslužena prava, neke stvari dorađujemo i poboljšavamo kroz nove zakone. Dužnost je svakoga od nas da da svoj puni doprinos kako bi se ljudima koji su rizikovali svoje živote za odbranu domovine i slobodu koju danas uživamo, omogućio život dostojan žrtve koju su podnijeli”, istakao je Džaferović.
Istaknuvši činjenicu da je Drugi korpus branio i odbranio najveći komad slobodne teritorije, on je naveo da je riječ o korpusu čije su linije odbrane bile duge čak 700 kilometara, a zona odgovornosti se protezala na 28 općina sjeveroistočne i istočne Bosne te dijelom Posavine.
“To jasno govori kakvo je umijeće bilo potrebno za uspješno funkcionisanje. Ništa od toga ne bi bilo moguće da ovaj korpus, kao uostalom i cijela Armija RBiH, nije iznikao iz naroda i da se nije borio za slobodu tog naroda, za istinu i pravedne, civilizacijske ciljeve. U toj borbi su rame uz rame bili pripadnici svih naroda u Bosni i Hercegovini i to je činjenica koju stalno trebamo potcrtavati”, kazao je Džaferović.
Jedince ovog korpusa dale su značajan doprinos i u svim velikim operacijama Armije RBiH, od bitaka za Maglaj, borbi na Igmanu, do oslobađanja Vozuće i Krajine.
“O hrabrosti i podvizima pripadnika Drugog korpusa najbolje svjedoči to što je 12 brigada ponijelo naziv slavna ili viteška, kao i to da su 452 vojnika odlikovana najvišim ratnim priznanjem za hrabrost – zlatnim ljiljanom. Moramo biti ponosni na te ljude, i osim o stradanjima koje je preživio naš narod, mladim generacijama prenositi taj ponos, govoriti im o tim hrabrim ljudima, govoriti o našim pobjedama”, poručio je Džaferović prisutnima.
On je istaknuo i važnost njegovanja pobjedničke dimenzije Armije Republike BiH i pobjedničkog mentaliteta, za koji su osnov dale veličanstvene oslobodilačke operacije iz 1994., a posebno iz 1995. godine.
“To je period u kojem smo nakon konsolidacije i odbrane, pokrenuli oslobodilačke akcije. I tada, u tom periodu, Armija RBiH je dobila sve bitke koje je vodila. To je od posebnog značaja u današnjem političkom kontekstu, gdje naša zadaća ne može biti svedena samo na odbranu interesa države BiH od političkih nasrtaja retrogradnih sila. U periodu koji je pred nama, od najvećeg je interesa da krenemo u političko oslobađanje javnog prostora u BiH, koji je već decenijama kontaminiran retrogradnim politikama i ideologijama. Ovo govorim iz razloga što danas te retrogradne snage žele političkim sredstvima ostvariti ono što nisu uspjele tokom agresije. Pri tome, žele izjednačiti odgovornost i reći da smo svi isti.
Nismo svi isti. Ni danas, kao što nismo bili isti ni u ratu”, istakao je Džaferović.
Naglasio je i da se ne može staviti znak jednakosti između politike koja zagovara jedinstvenu državu u kojoj će svi ljudi biti ravnopravni bez obzira kojem narodu pripadali, koju vjeru ispovijedali i kojim jezikom govorili, sa politikom podjela koja bi da razgrađuje, da dijeli po etničkim principima, koja bi da uskraćuje prava ljudima zbog njihovog imena ili etničke pripadnosti.
“Nema tu znaka jednakosti, kao što ga nije bilo ni u ratu. Jer ne može se izjednačiti časna borba za domovinu, sa pokušajima da se ta domovina uništi i podijeli”, nastavio je član Predsjedništva BiH.
Federalni ministar za pitanja boraca Salko Bukvarević s ponosom je istakao da je pripadao Armiji RBiH koja je časno branila sve građane naše zemlje, ali i hiljadugodišnju tradiciju suživota na ovim prostorima.
“Ponosni smo što smo pripadali takvoj armiji te što je na čelu takve armije bio naš vrhovni komandant, rahmetli Alija Izetbegović. Mi koji obavljamo dužnosti u vlasti nastojim pomoći svim kategorijama koje su zaslužne za odbranu BiH. Znamo da su najzaslužniji naši šehidi i poginuli borci, ratni vojni invalidi, pa zatim branioci BiH. Ne postoji ništa materijalno na ovome svijetu čime bi se mi njima mogli odužiti, zato vas pozivam da na prvom mjestu čuvamo državu BiH, jer nam je ona ostala u amanet, da se, mi borci, međusobno poštujemo te tražimo da se branioci BiH mnogo bolje poštuju u cijeloj BiH, jer da nije bilo njih i Božije pomoći, ne bi bilo ni BiH”, poručio je Bukvarević.
Premijer TK Denijal Tulumović u svom obraćanju prisutnima podsjetio je da se u teškim danima 1992.godine, uporedo sa teritorijalno – političkim ustrojstvom države odvijao i proces vojnog organizovanja, koje je izraslo u Drugi korpus Armije RBiH, snagu u koju su svi građani sjeveroistočne Bosne s povjerenjem gledali.
“Pažnja koju danas posvećujemo ovom datumu, nije toliko važna zbog nas. Ona je mnogo značajnija zbog mlađih generacija koje dolaze. Te mlade generacije zbog svoje budućnosti moraju poznavati svoju historiju. S posebnim pijetetom danas se sjećamo i poginulih pripadnika Drugog korpusa Armije RBiH. Oni su u borbi za nezavisnu Bosnu i Hercegovinu dali ono najvrjednije, svoje živote. Od ukupno devet heroja oslobodilačkog rata, mi na području Tuzlanskog kantona i iz redova Drugog korpusa, imamo tri heroja, ali nažalost o njima malo govorimo”, istakao je Tulumović.
Suze, bol, ranjavanja, teškoće svih vrsta ostat će zapisane, uz brojne podvige i pobjede svih koji su učestvovali u ovom odbrambenom ratu. Danas je naglašena i potreba stalne brige za boračku populaciju, rješavanje prioritetnih problema za porodice šehida i poginulih boraca i ratne vojne invalide te zapošljavanje demobilisanih boraca.
Tokom agresije na našu zemlju u periodu od 1992. do 1995. godine kroz jedinice Drugog korpusa prošlo je 120.000 boraca svih nacionalnosti. Njih skoro 11.000 položilo je svoje živote u odbrani domovine, dok je blizu 7.000 iz rata izašlo sa teškim ili lakšim tjelesnim povredama.
Tuzla-Klix
