Mladi inženjer šumarstva Sergej Milanović po završetku svog školovanja na Šumarskom fakultetu u Banjaluci nije mogao da dobije posao u struci pa je, da bi prehranio porodicu, počeo da radi nekvalifikovane poslove sječe i izvoza šume u privatnoj firmi.
Svoj patriotizam nije dokazao nošenjem zastave i veličanjem partije na vlasti, nego radom za opšte dobro. Svojim vršnjacima poručuje da se prihvate rada, jer se jedino na taj način može boriti za bolje sutra.
Svakoga jutra od sedam sati Sergej Milanović, umjesto u fotelju šumskog gazdinstva, sjeda pod sirovu jeliku, motreći dobro da ona poslije sječe ciljano padne.
Po završetku Šumarskog fakulteta u Banjaluci posao je zatražio u Šumariji opštine Mrkonjić Grad, koja za njegov status nije imala dovoljno sluha. To ga nije pokolebalo da posao sa eksploatacijom šume potraži u privatnoj firmi susjedne opštine Ribnik, koja mu je ponudila – posao sjekača.
„Mladi ljudi koji čekaju poslove u struci na birou rada pred sobom imaju dvije mogućnosti. Jedna od tih mogućnosti je da napuste zemlju i sreću potraže daleko od rodne grude ili da čvrsto odluče da ostanu i da se bore se za bolje sutra“, kaže Sergej Milanović u izjavi “BN TV“.
On navodi da ga veoma pogađa loš status šumskih radnika, kojima je, prema njegovim riječima, svakoga dana „glava u torbi“.
Krivce za stanje u JP „Šume Republike Srpske“ Milanović vidi u neodgovornom poslovanju rukovodilaca radnih jedinica, te u velikom procentu neproduktivne radne snage koja na teret preduzeća solidno živi, a u suštini – ne radi ništa.
Milanović kaže da je u upravi preduzeća neophodan rez, jer su članovi uprave, u stvari, i glavni krivci za negativno poslovanje.
Milanović kaže da sa kolegama iz Šumskog gazdinstva „Ribnik“ ima korektnu saradnju i na njihov rad nema zamjerki. Dodaje da je šuma nacionalno blago koje su nam ostavili naši preci i da svi treba da se uključimo u njenu zaštitu.
